Sinoc nest’ ova jedna kolegica komentarise neke tri djevojke kako su vitke i visoke, imaju duge noge i tako te slicne stvari.

Al’ ona sva odusevljena i pokusava i na mene prenijeti to odusevljenje.

Reko slusaj, hem sam star da komentarisem, hem imam traume iz mladosti s tim visokim i vitkim.

Pogotovo iz auta.

Uvijek neki belaj.

Jednom dok sam asikovao s nekom iz Olova, razbi mi staklo na instrument tabli ni krivo ni duzno. Znate li vi koje je to staklo?

To je ono IZA volana, znaci, jedva srafcigerom dodjes do njega, moras volan skidati da ga obrises, a ona ga uspije razbiti! WTF!

A ova neka sa Mahmutovca mi otkide onu rucicu za brisac u prvih trideset sekundi upoznavanja. Al’ hajd’, ono za brisace je opet nekako normalnije, na putu je nekako, smeta.

Ali ono staklo ni do danas nisam uspio odgonetnuti.

Nemoj mi ba visoko i vitko, kruha ti, hem ja krakat, hem ona krakata, zivi haos, kad se asikuje.

Sve preko 1.67 je problem, kad si mlad i blesav :S

Bilo je ono…efendija pomagaj šejtana izgoni, navraća me, gluho bilo, da ja idem koni… i tako…