Vukovar

Isao ja na jednu svadbu preko vikenda, i da se ne bih bas odmah vratio kuci, produzim za Vukovar.

Nekako od devedesetih slusam ime tog grada, a nikako da odem.

Na granici pitaju gdje cu, reko, tako i tako… Vidim da im je cudno pomalo, al’ haj’. Nije im bas najjasnije da idem u Vukovar samo da bih isao tamo,

Ono o cemu nisam razmisljao dok nisam vidio na navigaciji je da taj gradi ima Dunav. Tj. da je na Dunavu. E to je bilo iznenadjenje. Kasnije sam saznao i da je to najveca hrvatska luka na Dunavu…

Ono sto mi je posebno “upalo” u oci su zgrade, arhitektura… kad si u centru grada, imas osjecaj da si u Becu u najmanju ruku. Samo nekoliko zgrada su komunisticke, sve ostalo je austrougarski stil, sto je prilicno kul.

Dvorac Eltz je, nakon potpunog rusenja u napadu na Vukovar ponovo obnovljen, i kad sam usao unutra, podsjetio me na Schonbrunn, isti stil, iste boje, samo minijaturna verzija. Ne kontam kako neko to moze porusiti, ali eto, kad su mogli Vijecnicu…

Eh sad, naravno da ste svi culi o strasnom rusenju tog grada… Posljedice se vide i danas, tako da u istoj ulici mozes vidjeti blistave obnovljene zgrade, a odmah do nje rusevina.

Sarajevo je recimo pretrpilo ogromna razaranja, ali definitivno ne mozes u gradu vise naci takvu sliku, pogotovo ne u centru grada.

Oni su ostavili vodotoranj kao  svojevrstan podsjetnik na strasno razaranje, sad razmisljam, mi nismo ostavili bas tako neki upecatljiv znak da se bilo sta desilo. Staklenih zgrada je sve vise i vise….

Smijesno je bilo sto sam ispred vodotornja nasao naljepnicu KOSOVO JE SRBIJA. E to je bilo fun.

A da, ispred vodotornja sam nasao i Marija koji me odveo na pice sa Tomislavom, pa smo onda svi skupa otisli u neki club i sjeli kod Maje i Nikol, tako da je to bio moj prvi izlazak u neki klub (Rich?) nakon nekih pet godina.

 

Omladina k’o omladina, veseli se i vrti okolo, a meni se vrti u glavi od zvucNJAKA i muzike, tako da sam ih brzo ostavio na miru, nekako mi djelovalo da im kvarim atmosferu svojim gunjdjanjem 😀

U stvarnosti mi je bilo jako cudno biti u nekom clubu, pomalo sam zaboravio taj osjecaj.

Uglavnom, fini domacini, mada Maja nikako nije stigla napraviti palacinke, al’ hajd’, i ja cu njoj kupiti hamburger u McDonalds kad dodje, mada sam u pocetku htio da im pokazem najbolju teletinu ispod saca na Balkanu.

U Vukovaru imaju iste probleme kao i mi… nema posla, omladina ide, narod iseljava i prodaje nekretnine… Prilicno jeftino mogu vam reci… U Sarajevu mozes kupiti tri kvadrata a tamo jedno 500, za iste pare.

Nije da se bunim, tako da cu ubrzo najvjerovatnije ponovo otici tamo, nesto da pogledam :p

Hvala domacinima na lijepom doceku, bujrum u Sarajevo 🙂

 

 

Da napisem i ja taj negativni post

Postoji malo stvari za koje ja mogu koristiti rijec “mrzim”.

Ljeto je jedno od njih.

Mrzim ljeto i vrucinu.

Ubija me.

Uzima mi svu energiju.

Tacno osjecam kako mi unistava organizam vise nego bilo koji porok, stres, kopanje, rad,….

Nakon ljeta, treba mi par mjeseci da se oporavim, i onda taman dodjem sebi, opet ljeto.

Samo ljeti osjecam umor, inace sam neumoran.

Fizicke sposobnosti su mi ogranicene na 50% a mentalne na 30%.

Ne znam hodati, ne znam voziti, ne znam pricati, ne znam misliti, nista, bas nista ne funkcionise ispravno.

Nervozan sam, razdrazljiv, smotan,…

Kad vratim film unazad, sve negativne stvari koje mi se desavaju, desavaju se ljeti.

Ljeti nemam vremena, ne zato sto imam previse posla, nego zato sto obicne operacije koje na temperaturi 22C zavrsavam za pet sekundi, na vrucini mi treba pet minuta.

Greske u poslu pravim iskljucivo ljeti.

Eh sad… mozda je to zato sto sam jedino ljeti negativan, pa to pojacava neke zakone i mogucnost pogreske, jer sam na manjim temperaturama izuzetno pozitivan i optimistican, ali posljednjih par godina sam poceo zapisivati stvari da vidim je li umisljam ili ne, i sad kad sam pregledao svesku… skontam da je ipak precizno…

Najlakse cu vam pojasniti mozda kroz novac, recimo u proljetnim mjesecima zaradim sedmicno koliko ljeti za tri mjeseca….

Pa et’… ako to nije dovoljno opisano….

Ne mogu da hodam 100 metara, vec budem umoran.

Zimi izadjem i lopatam snijeg po tri sata i smijem se.

Na temperaturi od 16C biciklom idem 35 kilometara bez stajanja, a broj otkucaja srca mi bude otprilike… 76?

Ljeti se tacno osjecam kao obican smrtnik. Srce mi divlja, i kad odmaram, broj otkucaja je negdje na 90, sto nije nimalo dobro.

Al’ kad skontam, pa nije dzaba dzehennem (pakao) vatra i vrucina…

Svih ovih dana sutim i trpim, ali danas mi je prekipjelo kad sam nasao svesku da zapisem desavanja ovog ljeta.

Uglavnom, u narednim mjesecima pravim plan kako da organizujem svoj zivot da juni, juli i august provodim na sjeveru Planete, a ostatak u Bosni.

Ne zanima me niti posao, niti karijera, interesuje me samo kako da ostanem koliko toliko normalan.

Luleå, pripremi se za mene….