Da napisem i ja taj negativni post

Postoji malo stvari za koje ja mogu koristiti rijec “mrzim”.

Ljeto je jedno od njih.

Mrzim ljeto i vrucinu.

Ubija me.

Uzima mi svu energiju.

Tacno osjecam kako mi unistava organizam vise nego bilo koji porok, stres, kopanje, rad,….

Nakon ljeta, treba mi par mjeseci da se oporavim, i onda taman dodjem sebi, opet ljeto.

Samo ljeti osjecam umor, inace sam neumoran.

Fizicke sposobnosti su mi ogranicene na 50% a mentalne na 30%.

Ne znam hodati, ne znam voziti, ne znam pricati, ne znam misliti, nista, bas nista ne funkcionise ispravno.

Nervozan sam, razdrazljiv, smotan,…

Kad vratim film unazad, sve negativne stvari koje mi se desavaju, desavaju se ljeti.

Ljeti nemam vremena, ne zato sto imam previse posla, nego zato sto obicne operacije koje na temperaturi 22C zavrsavam za pet sekundi, na vrucini mi treba pet minuta.

Greske u poslu pravim iskljucivo ljeti.

Eh sad… mozda je to zato sto sam jedino ljeti negativan, pa to pojacava neke zakone i mogucnost pogreske, jer sam na manjim temperaturama izuzetno pozitivan i optimistican, ali posljednjih par godina sam poceo zapisivati stvari da vidim je li umisljam ili ne, i sad kad sam pregledao svesku… skontam da je ipak precizno…

Najlakse cu vam pojasniti mozda kroz novac, recimo u proljetnim mjesecima zaradim sedmicno koliko ljeti za tri mjeseca….

Pa et’… ako to nije dovoljno opisano….

Ne mogu da hodam 100 metara, vec budem umoran.

Zimi izadjem i lopatam snijeg po tri sata i smijem se.

Na temperaturi od 16C biciklom idem 35 kilometara bez stajanja, a broj otkucaja srca mi bude otprilike… 76?

Ljeti se tacno osjecam kao obican smrtnik. Srce mi divlja, i kad odmaram, broj otkucaja je negdje na 90, sto nije nimalo dobro.

Al’ kad skontam, pa nije dzaba dzehennem (pakao) vatra i vrucina…

Svih ovih dana sutim i trpim, ali danas mi je prekipjelo kad sam nasao svesku da zapisem desavanja ovog ljeta.

Uglavnom, u narednim mjesecima pravim plan kako da organizujem svoj zivot da juni, juli i august provodim na sjeveru Planete, a ostatak u Bosni.

Ne zanima me niti posao, niti karijera, interesuje me samo kako da ostanem koliko toliko normalan.

Luleå, pripremi se za mene….

6 thoughts on “Da napisem i ja taj negativni post”

  1. Meni je prosjecan broj otkucaja 90-100, a kad pritisak ode onda preko stoje ih al nisam paralelu vukla s ljetom, mada ima logike to sa dzehenemom a i vise napada sam imala ljeti…

    Ovdje sad ce nam.nedostajati ljeto kaze babo 😀

    Prijavi komentar

  2. I na mene ljeto tako djeluje, otkad znam za sebe poslijepodne ne znam za sebe, tek progledam i pročujem oko 19 sati.. Neka meni proljeca i jeseni.:-)

    Prijavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *