Svako ko je objavio ili lajk’o ili share rijeci i tekstove podrske ubijenim francuskim novinarima, bez da istovremeno pored napise, lajka ili share rijeci sucuti porodicama 30 poginulih studenata u Jemenu, mora znati da vise ne vlada sobom, da nema svoje misljenje, da ima potpuno ociscen mozak i opran mozak, bez mogucnosti da se vise ikad moze nazvati individuom.
Svako ko je ostavio olovku, a nije ostavio index ispred ambasade, svako ko je podlegao ovom nemogucem spinovanju i j u zdrav mozak, mora uzeti u obzir da je prestao biti ljudsko bice sa humanoscu u sebi, i da je postao obican zombie, obican rob, bez ijedne vlastite misli u glavi.
Zivot je zivot. Nesto sto je isto u svakom dijelu planete.
07.01.2015. desio se strasan napad u Jemenu, gdje je poginulo 30 ljudi, vecinom studenata, a ranjeno preko 50.
Niko nije izrazio sucut porodicama, nije ponudjena pomoc policiji Jemena, niko nije ostavljao indexe ispred ambasada niti palio svijece, ucio fatihe, niko se nije ogradio, i niko nije prozvao USA sto je njihovo čedo, Al Qaida, pobila toliko neduznih ljudi, koji nicim, bas nicim nisu ni pokusali izazvati bijes nekoga, samo su stajali u redu i cekali na upis na akademiju.
Niko nije pricao o pravu na zivot, mediji su vijest propratili sa jednim tekstom, nevladine organizacije nisu reagovale, na netu slabo ko spominje 30 mladih zivota, ugasenih zbog konstantnih frustracija koje proizvode godine vojnog prisustva Zapada u podrucju gdje se nalaze drzave koje su Zapad posljednji put napale prije nekih 700-800 godina.
To su decenije iscrpljivanja jednog regiona, to cine barbari koji u ovom momentu smatraju da su nedodirljivi bogovi koji se mogu igrati sa pamecu neograniceno dugo.
A ne mogu. Sve cesca su pitanja kako je moguce da pasos otmicara aviona u USA prezivi onoliku vatru, kako je moguce da napadac u Francuskoj zaboravi licnu kartu u autu, nakon prethodno dobro planirane akcije, k’o u prici, kako je moguce da 90.000 policajaca i vojnika lovi dva covjeka, koja su, po podacima koje nam serviraju, prosjecno pametni, mozda cak i ispodprosjecno, siromasni i bez marke (eura) u dzepu, a Gadafija uhvatise za dan, silovase ga i ubise pred kamerama, a Gadafi imao bukvalno neogranicene resurse za skrivanje, podmicivanje, odbranu,…
Znate sta, ljudski zivot je ljudski zivot.
Isto je vrijedan i u Jemenu i u Francuskoj.
Ne daj Boze da kazem za Francusku NEKA SU. To mi nije ni na kraj pameti.
Ali muka mi je od ovoliko medijskog silovanja i objavljivanja statusa, ogradjivanja Islamskih zajednica, plakanja i ostavljanja olovaka, paljenja svijeca, rijeci utjehe, rijeci podrske, rijeci pokornosti, izvinjenja, stavljanja resursa na raspolaganje jadnoj francuskoj policiji, Francuskoj gdje zivot ciganina nije vrijedan jer on nije ljudsko bice, Francuskoj koja zakonski ne dopusta slobodu oblacenja muslimankama, ali dopusta razne medijske “slobode” koje prelaze sve granice slobode, kulture, ukusa, suzivota i sta nam vec govore da nam nude i obecavaju.
Mene licno ne pogadja crtanje bilo kakvih karikatura, moze crtati ko sta hoce. Moze sad nacrtati boga, to je njegov bog, moj Bog se ne moze nacrtati, Poslanik takodjer. Nece oni meni nastetiti karikaturama, sta me briga. Vise bih se iznenadio da ga ne crtaju, jer su vidjeli da postoje dovoljno glupi ljudi medju ovima sto se nazivaju muslimanima da im te karikature predstavljaju najveci problem u zivotu.
Ali me pogadja kad moj zivot nije vrijedan kao njihov, pogadja me jebeni francuski general Philippe Morillon koji direktno odobrava i prikriva pred TV kamerama ubijanje gotovo 900 Cerana, i kaze da mu “Cerska uopce ne mirise na smrt, da je mozda bilo poginulih ali ne u vecoj mjeri, da bi izazvalo zabrinutost zbog moguceg krsenja zenevske konvencije”.
Probudite se, ne pravdajte se, ne objavljujte rijeci podrske Francuskoj ako ne objavite rijec podrske Jemenu. Ne pisite rijeci izvinjenja novinarima, ako ne napisete izvinjenje studentima.
Nemojte dopustiti da budete toliko glupi, ako ste glupi ne dopustite da budete bezosjecajni za jedne, a placete za drugima.
U Jemenu je ubijeno 30 studenata, u Francuskoj 12 novinara.
U Iraku je poginulo 500.000 djece, po statistici UNa, kao direktna posljedica americkog napada devedesetih, ove danasnje niko vise i ne broji, to su samo brojevi.
Ovih 12 zaista nije vrijedno da se toliko zamarate, a pri tom zanemarite ovih 30.
P(r)ogledajte, djelujete glupavo i tupavo, obicni moroni bez trunke mozga, svi vi koji zalite za novinarima, a sutite o studentima.
Progovorite, stavite u istu ravan jemenskog sudenta i francuskog novinara.
Napisite status.
Probudite se.
