Cijena zivota

19

Svako ko je objavio ili lajk’o ili share rijeci i tekstove podrske ubijenim francuskim novinarima, bez da istovremeno pored napise, lajka ili share rijeci sucuti porodicama 30 poginulih studenata u Jemenu, mora znati da vise ne vlada sobom, da nema svoje misljenje, da ima potpuno ociscen mozak i opran mozak, bez mogucnosti da se vise ikad moze nazvati individuom.

Svako ko je ostavio olovku, a nije ostavio index ispred ambasade, svako ko je podlegao ovom nemogucem spinovanju i j u zdrav mozak, mora uzeti u obzir da je prestao biti ljudsko bice sa humanoscu u sebi, i da je postao obican zombie, obican rob, bez ijedne vlastite misli u glavi.

Zivot je zivot. Nesto sto je isto u svakom dijelu planete.

07.01.2015. desio se strasan napad u Jemenu, gdje je poginulo 30 ljudi, vecinom studenata, a ranjeno preko 50.

Niko nije izrazio sucut porodicama, nije ponudjena pomoc policiji Jemena, niko nije ostavljao indexe ispred ambasada niti palio svijece, ucio fatihe, niko se nije ogradio, i niko nije prozvao USA sto je njihovo čedo, Al Qaida, pobila toliko neduznih ljudi, koji nicim, bas nicim nisu ni pokusali izazvati bijes nekoga, samo su stajali u redu i cekali na upis na akademiju.

Niko nije pricao o pravu na zivot, mediji su vijest propratili sa jednim tekstom, nevladine organizacije nisu reagovale, na netu slabo ko spominje 30 mladih zivota, ugasenih zbog konstantnih frustracija koje proizvode godine vojnog prisustva Zapada u podrucju gdje se nalaze drzave koje su Zapad posljednji put napale prije nekih 700-800 godina.

To su decenije iscrpljivanja jednog regiona, to cine barbari koji u ovom momentu smatraju da su nedodirljivi bogovi koji se mogu igrati sa pamecu neograniceno dugo.

A ne mogu. Sve cesca su pitanja kako je moguce da pasos otmicara aviona u USA prezivi onoliku vatru, kako je moguce da napadac u Francuskoj zaboravi licnu kartu u autu, nakon prethodno dobro planirane akcije, k’o u prici, kako je moguce da 90.000 policajaca i vojnika lovi dva covjeka, koja su, po podacima koje nam serviraju, prosjecno pametni, mozda cak i ispodprosjecno, siromasni i bez marke (eura) u dzepu, a Gadafija uhvatise za dan, silovase ga i ubise pred kamerama, a Gadafi imao bukvalno neogranicene resurse za skrivanje, podmicivanje, odbranu,…

Znate sta, ljudski zivot je ljudski zivot.

Isto je vrijedan i u Jemenu i u Francuskoj.

Ne daj Boze da kazem za Francusku NEKA SU. To mi nije ni na kraj pameti.

Ali muka mi je od ovoliko medijskog silovanja i objavljivanja statusa, ogradjivanja Islamskih zajednica, plakanja i ostavljanja olovaka, paljenja svijeca, rijeci utjehe, rijeci podrske, rijeci pokornosti, izvinjenja, stavljanja resursa na raspolaganje jadnoj francuskoj policiji, Francuskoj gdje zivot ciganina nije vrijedan jer on nije ljudsko bice, Francuskoj koja zakonski ne dopusta slobodu oblacenja muslimankama, ali dopusta razne medijske “slobode” koje prelaze sve granice slobode, kulture, ukusa, suzivota i sta nam vec govore da nam nude i obecavaju.

Mene licno ne pogadja crtanje bilo kakvih karikatura, moze crtati ko sta hoce. Moze sad nacrtati boga, to je njegov bog, moj Bog se ne moze nacrtati, Poslanik takodjer. Nece oni meni nastetiti karikaturama, sta me briga. Vise bih se iznenadio da ga ne crtaju, jer su vidjeli da postoje dovoljno glupi ljudi medju ovima sto se nazivaju muslimanima da im te karikature predstavljaju najveci problem u zivotu.

Ali me pogadja kad moj zivot nije vrijedan kao njihov, pogadja me jebeni francuski general Philippe Morillon koji direktno odobrava i prikriva pred TV kamerama ubijanje gotovo 900 Cerana, i kaze da mu “Cerska uopce ne mirise na smrt, da je mozda bilo poginulih ali ne u vecoj mjeri, da bi izazvalo zabrinutost zbog moguceg krsenja zenevske konvencije”.

Probudite se, ne pravdajte se, ne objavljujte rijeci podrske Francuskoj ako ne objavite rijec podrske Jemenu. Ne pisite rijeci izvinjenja novinarima, ako ne napisete izvinjenje studentima.

Nemojte dopustiti da budete toliko glupi, ako ste glupi ne dopustite da budete bezosjecajni za jedne, a placete za drugima.

U Jemenu je ubijeno 30 studenata, u Francuskoj 12 novinara.

U Iraku je poginulo 500.000 djece, po statistici UNa, kao  direktna posljedica americkog napada devedesetih, ove danasnje niko vise i ne broji, to su samo brojevi.

Ovih 12 zaista nije vrijedno da se toliko zamarate, a pri tom zanemarite ovih 30.

P(r)ogledajte, djelujete glupavo i tupavo, obicni moroni bez trunke mozga, svi vi koji zalite za novinarima, a sutite o studentima.

Progovorite, stavite u istu ravan jemenskog sudenta i francuskog novinara.

Napisite status.

Probudite se.

 

 

10 thoughts on “Cijena zivota”

  1. Budimo iskreni da ideal zivota i njegove vrijednosti nisu isti u Jemenu i Francuskoj, novinarstvo i socijalni mediji koji kontrolisu mase i kontrolisu svijet nisu isti u Jemenu i Francuskoj. Zato je uvijek vise paznje okrenuto zapadu nego prema istoku. Cinjenice i nista vise. Da ne dubim vise…hebiga kada je tako…svijet je pored svoje ljepote nastanjen idiJotima koji zive na tim ljepim mjestima, ponekad mislim da je covjek nastao ( evolucijom ili ti ga vjerom ) samo da sjebe ovaj raj na zemlji…na zalost

    Prijavi komentar

  2. Jel’ tebi stvarno toliko tesko reci da nesto nije u redu ako nije u redu? Jel’ toliko tesko osuditi zlocin, bilo koji zlocin, bez trazenja opravdanja za istog ili usporedjivanja istog sa nekim drugim zlocinom? Jel’ stvarno mislis da taj drugi zlocin umanjuje vrijednost onog prvog, ili vice versa?

    Zar zaista treba podsjecati na Palestinu kada zivote izgubi 120 djece u Pakistanu? Zar zaista treba podsjecati na Pakistansku djecu kada zivote izgubi 30 ljudi u Jemenu? Cemu usporedba izmedju 12 izgubljenih zivota u Jemenu i 30 izgubljenih zivota u Jemenu? Treba li sada usporediti 30 zivota u Jemenu sa 100 i kusur izgubljenih zivota u Nigeriji pod klaonickom rukom Boko Harama?

    Zar je zaista toliko tesko, mucno, cak i neizvodivo, jednostavno stati i reci: Zlocin je zlocin, i osudjujem ga. Tacka.

    Prijavi komentar

  3. Vjernik nikada nije zločinac! – Zločinac nikada nije vjernik!, ma kako se on izjašnjavao.
    Sve ovo lijepo i razgovijetno piše u Knjizi mudroj.
    hn.

    Prijavi komentar

  4. Zaista mi nije jasno, zašto je problem uporedbe mog ubijenog čeda sa tvojim ubijenim čedom?
    Zasto tvoje čedo svi treba da oplakuju a moje ne?
    Za tvoje da se pale svijece, za moje ne.
    Ne razumijem. Za tvoje svi da dove, a za moje ne?
    Zasto?
    Ako je zločin – zločin: zasto traje preko 60 godina u Palestini?
    A zašto je ne pomenuti? Uvijek.
    Hej preko 60 godina, preko miliona raseljenih i ubijenih.
    O vrijedna je pomenuti je uz svaki bol – i najveću i najmanju – i uz svaku smrt pojedinačnu i masovnu: Palestina.
    Upravo ako je zločin – zločin – zašto moje ubijeno, izmasakrirano čedo osporavaš? kurtizMama.
    Ako je 30 mrtvih tamo – i milioni zapaljenih svijeća (i neka su, zapalit cu i ja) – zasto ne i za mojih 30 čeda milioni zapaljenih svijeća?
    Zasto se drugačije vaga?
    Ako ja idem na dženazu za tih 30 i molim za njih, i molim kaznu za njehove ubice -zasto i oni ne dodju na dženazu mojih ubijenih 3 miliona i ne traže kaznu? Bar jednom: svi.
    (Pojedinaca je uvijek bilo: i u vrijeme Hitlera.)
    Ali zajednice. Države.

    A boli nas. Boli. Boli. Boli. Kurtizmama. Boli.
    Čuješ li jauk?
    Osjetiš li jačinu bola?
    Boli do beskraja i natrag. Boli, kurtizmama. Svaka tvoja riječ je nož što sijece i probada.
    O kako boli i kako probada. Do suza krvavih.

    Nije to kurizmama – ne-priznavanje zločina. Nije to ne osuda drugog zločina.
    Pa na sve strane se čuje žal i izvinjenja.
    Ali i ove krvave rane bole. Uvrede sijeku. Demonstracije vrijeđaju. I ovi ubijeni zaslužuju svijecu da gori, riječ lijepu, sjećanje insana, dovu. Pravdu i za njih.

    I ne, ne možemo – kurtizmama, bez spominjana Palestine. Jer Boli. BOLI!. Boli do srži i dublje. 70 godina krvi i suza djece, i majki – boli -zaista. Kosa mi se diže na glavi. Suze su zaslijepile vid………………..
    A koga boli jako; taj viče. Dugo i stalno. I jako. Dok ga ima.
    Jednostvno: jer boli. Jako boli.

    Prijavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *