Putovanja

Mislim da sa mnom definitivno niko ne voli putovati.

Ja toliko improvizujem da to nije bas drustvenoprihvatljivo ponasanje.

Recimo, ja sam u cetvrtak trebao uci u avion i otici u Minhen, poraditi neke poslice i vratiti se u nedjelju.

Ali neeeee… ja odem prvo u Zagreb, pa tek onda u Minhen, pa trcim u petak cijeli dan k’o lud i onda u subotu u 3.45 ujutru zavrsim u Matuzicima na asfaltu jer nisam imao strpljenja cekati avion u nedjelju pa sam u Njemackoj sjeo u┬áautobus koji ide za Banju Vrucicu i izasao iz autobusa na najblizoj tOcki u odnosu na kucu.

Ali sam se fino naspavao kod mojih domacina u Minhenu.

Kasnije su mi pricali da je njihova kcerka pokusavala da me probudi, ali bezuspijesno.

A da, ono sto je meni bilo JAAAAKKKKOO interesantno je to sto je domacinka napravila hljeb (kruh) umjesto da kupi, u po Minkena.

I to kakav hljeb ­čśÇ tek iz peci, vruccc, to je haos, moze se jesti cak i bez teletine ­čśÇ

Isli smo u Audi AG. Joj ljudi da vidite vi auta :S

Kud nisam vlasnik Audi AG pa da ih sve isprobam ­čśÇ

Zanimljivo je isto da je pobjednicko auto iz La Mansa izlozen na ulazu i sto na njemu pise Akrapovic.

Domacinka je zapikala jednog kromiranog, a domacin je samo odmahivao glavom na sva ta auta haha

Uzivajte.

Zbunjen

Prvo sam htio pisati o taksistima u Sarajevu, i kako sam 40 minuta cekao taksi i zvao onaj njihov pozivni centar, ali nisam uspio dobiti slobodan taksi pa sam onda skont’o da se u ovom gradu previse ljudi vozi taksijem, a taksisti su inace zeznuti ljudi pa kad mu kazes vozi na Grbavicu za 4KM on zvoca kako mu je prekratko, a kazes da vozi u Vogoscu za 20 maraka, kaze daleko, uglavnom eto necu o tome pisati, samo sam skont’o da vise nikad u zivotu necu uci u taksi pa makar meni ili taksisti zivot od toga zavisio.

Dakle, posto sam odustao od ideje da pisem o taksi sluzbi, moram vam napisati da sam veceras vidio najnevjerovatniji intervju do sad od fahrudina radoncica, gdje prica kako smo mi ’92 htjeli muslimansku drzavicu, a tvrdili smo da, citiram:”navodno┬áSrbi i Hrvati nisu htjeli Bosnu i Hercegovinu”.

Sad meni nije jasno, ko je rasturio Bosnu i Hercegovinu, je li bilo agresije, ko zeli a ko ne zeli ovu drzavu, ko se borio za nju, i u cemu je fol pa ja ne mogu skontati sta on prica?

Uglavnom, usput je napomenuo da je za Predsjedništvo BiH on pobijedio u svim gradovima, i da je 90% ljudi u BiH za njega kao predsjednika.

Dugo sam se mucio da skontam ovo, ali kako god saberem i oduzmem, ne valja mi racunica. Ili njemu ne valja.

Ili u Bosni imamo samo tri grada a ostalo sela.

Haj’ tako ako postavimo stvari, onda opet ostaje ovo o 90% ljudi koji su glasali za njega.

Isto tako govori da hoce u Zapadnu civilizaciju, ja uopce necu u Zapadnu civilizaciju, ja necu da budem agresor po svijetu i ne pada mi na pamet da dijete saljem da ratuje po Iraku, Afganistanu, Libiji, …

On isto tako prica o nekim konzervativnim islamskim drzavama, o Sarajevu kao panislamistickom nosacu aviona koji ce odavdje vrsiti distribuciju radikalnih ideja? !

Ja bom’ danas isao kroz grad, i ne mogu bas da povezem sta ovaj cetnik prica??

Iskreno, mislim da ga treba zatvoriti vise nego bilo koga drugog u ovoj drzavi.

Znaci ne postoji neki politicar ili lopov kojeg treba uhapsiti i zatvoriti prije ovog radoncica.

Dakle, iskreno mislim da ga treba zatvoriti prije Dodika ili bilo koga drugog.

I jos nesto, ovaj put ne pisem o politici kao politici, pisem o opasnosti od trovanja poput onog na Zapadu. Medijskog trovanja kad vise ne znas sta je istina a sta laz. Ili kad laz postaje istina, a istina laz.

radoncic ce pasti, to nije sporno, pitanje je samo koliko stete ce napraviti. On kad padne, povuce jos politicara i kriminalaca za sobom, zato ovako dugo traje, ali ljudi, trenutno ne postoji opasniji covjek za ovu drzavu od radoncica.

Nijedan srpski ili hrvatski politicar ni kriminalac nije ni 1% opasan za ovu drzavu kao radoncic. NIJEDAN!

 

 

 

Uci sve sto znas

Naumpade mi ova jedna ateistkinja koja nema pojma nist’ “prouciti”, osim kad krene nekud avionom.

Onda odjednom uci sve sto zna, i sto ne zna.

Eh tako je meni kod zubara.

Al’ ova moja zubarka ┬áuvijek govori “sve je ok”, “nece boljeti”, “vidis kako to fino ide”, “super”, “odlicno”,… i ja onda nekako to prezivim.

Eh pa ta ISTA doktorica, sinoc pridje stolici, ‘ladno i savrseno ozbiljno rece: Eh, Ra otvori usta i ┬áuci sve sto znas.

Ne znam kako da vam to plasticno docaram┬ásta se sve desavalo u mojoj glavi u tom trenutku… Mislim, zbris’o bih ja, samo da sam se mogao pomjeriti…

Uglavnom, na kraju se nista nije desilo, zavrsila sto je trebala, bez ikakve frke i boli, i ispade da me samo provocirala :/

Nema ona pojma kako ja uzvracam….

:))))))))))

Do sad je bilo ovako….

 

A sad ce biti ovako….

 

:)))))))))))))

 

Kapitalizam

 

Jeeebootee skont’o sam kapitalizam!

Kapitalizam je kad imas platu dostojnu covjeka.

Dobijes otprilike koliko i radis.

Razlika izmedju kapitalizma i bosanske stvarnosti je kafa ujutru.

I u podne. I rucak. I kad ides na dzumu. Ili recimo telefoniras kuci, ili jaranu, ili dragoj, ili… pa ono razvezes pricu od jutra do sutra.

Ili kad surfas internetom.

Znas, kad dodje kapitalizam, kafa ujutru se smanjuje proporcionalno povecanju vremena provedenog u kapitalizmu.

Prvo se sa sat smanji na pola sata. Pa na 15 minuta, pa odjednom skontas da je nema nikako.

Grupa od deset ljudi koja se smije i zeza na hodniku pada na pet. Pa na dva, a onda na nijedan.

Hodnik bude pust, ponekad cujes brze korake kroz hodnik, ali nikad smijeh.

Kapitalizam je kad ti pitanje “sta ima jos” na ulici rusi narednih dva sata dogovorenih termina, jer si potrosio sekundu slusajuci pitanje i pola sekunde na odgovor “nista, zurim”.

Bosanska stvarnost je efikasan rad 30% radnog vremena. Ako si dobar radnik, naravno.

U kapitalizmu kad radis 95%, dobijes 95% plate.

Ako radis 115%, dobijes platu 115%.

Ali nema kafe.

I nema smijeha.

Nema grupe.

Zezaj se ti dva dana, nista ne moras raditi, to je tacno, ali budi siguran da ces treci dan ostati 72 sata radeci i to unutar 24 sata.

Za ona dva prethodna dana, i za tekuci.

Jebi ga, plan se mora ispuniti.

Hladno proracunat plan za 100% efikasnosti.

Brojke su obicno neumoljive.

I ne skontas da vise nema smijeha.

Na kraju se pretvoris u robota, i to ti postane normalno.

I kazes bas mi je super.

Imam dobar posao i dobru platu.

Koga briga za beskorisno gubljenje vremena u hodniku.

Ili ko jos pije kafu i pusi cigare.

Cigare smrde.

I uticu na zdravlje. Lose.

Kako je to lose kad svoje zdravlje unistavas.

Kafa je inace losa. Bolje je popiti pivu s rajom jednom mjesecno. Ili polugodisnje.

Onda ubijedis sebe da zivis dobar zivot.

Zaradjujes puno, mozes kupiti svasta, mozes imati auto, ici na godisnji na egzoticne destinacije, djeci mozes kupiti svakakvih kompjutera i jako kvalitetne tene sa specijalnim uloscima unutra.

Imas svoj stan, kucu, auto, omiljenu boju, doktora, psihologa, psihijatra, vikend, godisnji odmor, na poslu se opet pocnes smijati sa nepoznatim ljudima, naucis planirati vrijeme da radis 100% a zaradjujes 105%, termini za djecu i kucu budu savrseno uklopljeni u matricu, svaki mejsec vidis roditelje, svake godine vidis familiju, i sta imas vise za pozeliti.

Naucis bacati smece na tacno odredjeno mjesto u tacno odredjenom terminu.

Danas kad sam razmisljao kako bi bilo kad bi i kod nas u Bosnu dosao kapitalizam, tacno me nervoza uhvatila.

Zapalio sam cigaru na ulici, sto inace radim samo kad sam u inostranstvu, i kad sam zavrsio, frljakn’o sam je na savrseno cistu mermernu plocu ispred Mc Donald’sa.

Onda sam otisao s rajom u neku slasticarnu, nas jedno sestoro, zapalili smo cigare i uzeli kafe i kolace, toliko smo popili kafa da je racun za nas sestoro bio 48,70KM.

Toliko sam bio sretan, da sam konobarici ostavio 1,30KM.

E haj’ ti sad docaraj nekome ko nema posla o cemu ja razmisljam….

Jebes kapitalizam.

 

 

 

 

A vi kako te?

Kao sto vec znate (ha ha), nedavno sam imao saobracajnu nesrecu, u kojoj sam polomio sve zube. Tj. ostao mi je haman jedan citav. Zub.

I tako, krenem ja to popravljati. Odnosno doktorice krenu popravljati, ja sam tu samo nijemi posmatrac.

Bukvalno.

Nit’ znam sta mi rade, nit’ kako ce to ispasti, a pogotovo koliko ce kostati :S

Joj ja se toliko prepadnem da hocu umrijet’ na onoj stolici. Ovi koji me znaju, nisu bas nacisto kad im pricam koliko me strah, i uporno misle da se zezam… Jer ono… dje cu se ja plasiti necega… Ja koji pravim selfije u situacijama koje su vama, obicnim smrtnicima, nezamislive.

A nikako ne kontaju koje sam ja traume u zivotu imao sa zubarima :S

Pa hej, ja se sjecam Zejne (zvali je Haska ili tako nesto), lokalne zubarke (nije znala citati i pisati, to se valjda podrazumijeva, imajte u vidu da sam ja rodjen na selu), kako sa kombinerkama cupa zub rahmetli amidzi. Nema veze sto je pravi zubar bio pola sahata udaljen, joookkk, Zejna bolje zna!? WTF!

Kao sedmogodisnjaku, meni je to bilo straaassnoooo.

Sto je najgore, u Becu nisam nimalo bolje prosao. Coj’k bi rek’o Zapad… Medjutim, ja sam naletio na neku ordinaciju koja je ocito mrzila strance, odnosno, nisam naletio, tad je bila jedina haman gdje su izbjeglice mogle ici. Uglavnom, ona sestrica me drzala za kosu prilijepljenim za stolicu, jako je vukla i cupala, “doktor” je izgleda mijesao pravi cemant sa baustele i i sa pravom busilicom busio po ustima, sto je uzasno bolilo (pretjerujem za busilicu i cement, ali kako je samo bolilo….). Sto je najgore, ja sam bio jako dobar pacijent, k’o bubica, nit’ sam se u to vrijeme mrdao nit’ pustao glasa, ali dzaba… ona ludjakinja uzme za kosu i vuce koliko god moze, k’o fol me drzi da se ne mrdam?! Jesam li spomenuo da sam bio miran k’o bubica? Joj da mi je sad znati ko su i kako se zovu… Proklinjali bi dan kad su me prvi put vidjeli. A nije da ih nisam pokusavao naci svojevremeno… Ali niko se toga nije ni sjecao… tj. vjerovatno niko nije ni isao tu…

Iako je jedna┬ák’o andjeo, a Lejla se sikira vise┬ácak i od mene da sve bude ok i da mi sve stima, ja i dalje imam toliko iracionalan strah da to nije normalno. Cudi me kako do sad nisam umro od straha :S

Pokusavam se saliti s njima, ali … da znaju sta mi je u glavi….

Naprave mi kafu prije “seanse” pusimo cigare i pricamo o lijevim stvarima, sve ne bih li ja bio prihvatljiv za one aparate, ali neeee… ne ide.

Ono sto je najbolje u tome je da nijednom jos nije ni sekunde bolilo, nijednog momenta nisam imao lose iskustvo s njima, cak se i doktor redovno informise i pruza podrsku, i ona sestrica mi daje cokoladice (one male MARS, znate kako su dobre),… ali joj…

Eto ispricah ja vama, a vi kako te?