Tag Archives: kapitalizam

Kapitalizam

 

Jeeebootee skont’o sam kapitalizam!

Kapitalizam je kad imas platu dostojnu covjeka.

Dobijes otprilike koliko i radis.

Razlika izmedju kapitalizma i bosanske stvarnosti je kafa ujutru.

I u podne. I rucak. I kad ides na dzumu. Ili recimo telefoniras kuci, ili jaranu, ili dragoj, ili… pa ono razvezes pricu od jutra do sutra.

Ili kad surfas internetom.

Znas, kad dodje kapitalizam, kafa ujutru se smanjuje proporcionalno povecanju vremena provedenog u kapitalizmu.

Prvo se sa sat smanji na pola sata. Pa na 15 minuta, pa odjednom skontas da je nema nikako.

Grupa od deset ljudi koja se smije i zeza na hodniku pada na pet. Pa na dva, a onda na nijedan.

Hodnik bude pust, ponekad cujes brze korake kroz hodnik, ali nikad smijeh.

Kapitalizam je kad ti pitanje “sta ima jos” na ulici rusi narednih dva sata dogovorenih termina, jer si potrosio sekundu slusajuci pitanje i pola sekunde na odgovor “nista, zurim”.

Bosanska stvarnost je efikasan rad 30% radnog vremena. Ako si dobar radnik, naravno.

U kapitalizmu kad radis 95%, dobijes 95% plate.

Ako radis 115%, dobijes platu 115%.

Ali nema kafe.

I nema smijeha.

Nema grupe.

Zezaj se ti dva dana, nista ne moras raditi, to je tacno, ali budi siguran da ces treci dan ostati 72 sata radeci i to unutar 24 sata.

Za ona dva prethodna dana, i za tekuci.

Jebi ga, plan se mora ispuniti.

Hladno proracunat plan za 100% efikasnosti.

Brojke su obicno neumoljive.

I ne skontas da vise nema smijeha.

Na kraju se pretvoris u robota, i to ti postane normalno.

I kazes bas mi je super.

Imam dobar posao i dobru platu.

Koga briga za beskorisno gubljenje vremena u hodniku.

Ili ko jos pije kafu i pusi cigare.

Cigare smrde.

I uticu na zdravlje. Lose.

Kako je to lose kad svoje zdravlje unistavas.

Kafa je inace losa. Bolje je popiti pivu s rajom jednom mjesecno. Ili polugodisnje.

Onda ubijedis sebe da zivis dobar zivot.

Zaradjujes puno, mozes kupiti svasta, mozes imati auto, ici na godisnji na egzoticne destinacije, djeci mozes kupiti svakakvih kompjutera i jako kvalitetne tene sa specijalnim uloscima unutra.

Imas svoj stan, kucu, auto, omiljenu boju, doktora, psihologa, psihijatra, vikend, godisnji odmor, na poslu se opet pocnes smijati sa nepoznatim ljudima, naucis planirati vrijeme da radis 100% a zaradjujes 105%, termini za djecu i kucu budu savrseno uklopljeni u matricu, svaki mejsec vidis roditelje, svake godine vidis familiju, i sta imas vise za pozeliti.

Naucis bacati smece na tacno odredjeno mjesto u tacno odredjenom terminu.

Danas kad sam razmisljao kako bi bilo kad bi i kod nas u Bosnu dosao kapitalizam, tacno me nervoza uhvatila.

Zapalio sam cigaru na ulici, sto inace radim samo kad sam u inostranstvu, i kad sam zavrsio, frljakn’o sam je na savrseno cistu mermernu plocu ispred Mc Donald’sa.

Onda sam otisao s rajom u neku slasticarnu, nas jedno sestoro, zapalili smo cigare i uzeli kafe i kolace, toliko smo popili kafa da je racun za nas sestoro bio 48,70KM.

Toliko sam bio sretan, da sam konobarici ostavio 1,30KM.

E haj’ ti sad docaraj nekome ko nema posla o cemu ja razmisljam….

Jebes kapitalizam.