Poslanikova dzamija

2015-02-27 ra 3 Comments

Bio sam u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Austriji, Njemackoj, Svicarskoj, Francuskoj, Portugalu, Spaniji, Italiji, Danskoj, Norveskoj, Svedskoj, Finskoj, Turskoj, Egiptu, Kipru, Engleskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Albaniji, Madjarskoj, Vatikanu … Sve mi se cini da ima jos, ali eto… Tih drzava se sjetih…

Isao sam u Louvre, Jelisejsku palacu, dvorac Marije Terezije, Plavu dzamijiu, Aja Sofju, crkvu Notre dame, Trg Sv. Petra, vatikanske muzeje i gradjevine, austrijske dvorce i muzeje, europske crkve i spomenike, akvarije i sume, parkove i zabavne parkove, jezera i vodopade, zooloske vrtove i mikro-gradove,…

Gledao sam u statue pjesnika i bogova, vodja i diktatora, slike napoznatijih autora, skulpture svih tih kipara, freske i reljefe, akvarele i grafite, mumije i leseve, fotografije i vostane kopije svih zvijezda i zvjezdica.

Egipatske piramide, Sfingu, Ajfelov toranj, Trijumfalnu kapiju, Brandeburska vrata, Zlatni rog, Bing Ben, …

Vidio sam puno stvari u zivotu, vrijednih i bezvrijednih, vidio sam ono sto ljudi smatraju duhovnom vrijednoscu, kao i ono sto smatraju materijalnom vrijednoscu.

Gledao sam stvari, dijamante, novac, zlato, crkve i dzamije, trgove i gradove, drzave i saveze…

Tako mi Boga, sve sto sam u zivotu dozivio, osjetio i vidio, sve kad saberem i stavim na jedno mjesto, ne vrijedi ni jednog minareta Poslanikove dzamije u Medini.

Uncategorized

Put nazad

2015-02-22 ra 5 Comments

Ja inace uzivam u putovanjima, ali kad dodje vrijeme za povratak kuci, onda jedva cekam da se vratim.

Tako je bilo i ovaj put.

Ona vakcina u Lozani je izgleda imala neke cudne efekte, tako da sam imao temperaturu 39.9, a najvj je u nekim momentima prelazila 40, jer kad sam napokon krenuo da mjerim, osjecao sam se puno bolje heh.

Kroz Austriju je bio jak snijeg, put nimalo cist, kamioni ispred, tako da je bilo jako naporno voziti. Slovenija i Hrvatska… led… preko 100km/h nije islo.

Kroz navedene drzave je put bio puno losiji za voziti, a kroz Bosnu puno puno tezi… vec se osjecao umor.

Toliko da sam se u jednom momentu odjednom trznuo krvav i bez zuba… Da vam ne pokazujem… Uglavnom, jos uvijek na blovanju. Tj. prvi put u zivotu na bolovanju.

Uncategorized

Random Slike…

2015-02-21 ra 3 Comments

Ra-world

Yverdon

2015-02-18 ra 4 Comments

A tek u Yverdonu koliko imam familije i poznanika 😀

Jedan moj skolski odmah “doletio” s posla cim sam ja dosao u Yverdon. Nismo se vidjeli 21 godinu.

Covjek se nist’ nije promijenio :))

Odemo na kafu (ruku na srce, vukao me kuci na rucak, ali ja jednostavno nisam imao vremena). U kaficu on narucuje na francuskom ja na bosanskom. Cura odgovara na francuskom al’ sve razumjela 😛 Ja inace imam losu naviku da u kaficima narucujem na bosanskom.

Ispricamo se tako tih deset minuta i onda leti dalje. Nadjem se sa rodicom i njenim muzem, reko dosta sad svega, haj’mo u muzej da dodjem sebi.

Tri puta su me pitali jel’ ozbiljno mislim za muzej, nista im nije jasno haha, na kraju me ipak odvedose u muzej.

Bilo je fun.

Rodica je citala i prevodila sta pise, a ja je tajno snimao 😀

Ra-world

Vallorbe

2015-02-17 ra Leave a comment

Nakon tetke, doslo vrijeme da idem kod teticnih na rucak. Kad sad nest’ razmislim… kolika smo mi familija ustvari hahaah… pa u Svicarskoj samo imam dovoljno teticnih i tetica da komotno mogu traziti da mi mjesecno salju po 20 franaka i da ne moram nista raditi hahaa

Cek da sracunamm… mmm, jedna tetka, pet teticnih, jedan tetic, od starog tetic, njegova djeca, od mame amidzici, tetici, tetke… wow. Nije ni cudo sto sam ja uvijek pod pritiskom u toj Svicarskoj :S Dobro sam normalan ikako haha. Mislim da cu morati pojacati posjete Svicarskoj.

Smijesno je to sto svi pokusavaju praviti bosansku hranu, pa je to haos (tetak je u Svicarsku otisao 60tih… nije bas da im je ostalo puno bosanske kuhinje hehe)

Ali u svakom slucaju bude interesantno 🙂 Ubrzo je dosao i tetic sa svojima, tako da nas je u roku odmah bilo 18toro u stanu.

Rucak je bio opci haos, mislim da je i onoj djeci bilo jako zanimljivo u onoj guzvi i galami, svi su se smijali i podlegli atmosferi opceg haosa, a tetka blista u onoj guzvi, razletila se k’o da joj je 20.

Zanimljiva je ta dijaspora, mogu vam reci.

Tu sam bio gotovo sat vremena, a onda opet… trci za dunjalukom… Slijececa stanica: Yverdon

Ra-world

Vallée de Joux

2015-02-15 ra 4 Comments

Nakon Lozane i vakcine, vrijeme je bilo za posjetu mom omiljenom mjestu, Le Sentier u Vallee de Joux, selo od 3000 stanovnika u svicarskim alpama, okruzeno jezerima i prelijepim krajolikom. U svako doba izgleda carobno… Svejedno je li proljece, ljeto, zima, jesen, noc, dan, kisa, sunce… Uvijek ima neodoljivu privlacnost.

Cim prodjes Vallorbe, gubis osjecaj da je jedna Zeneva ili Lozana toliko blizu, jednostavno ides u neku vrstu divljine, koju ne remete ni ljudske nastambe ni razni “ljudski” zvukovi, jednostavno je prejak krajolik.

Nikad u zivotu nisam vidio nekog ko ima u kuci vise cokolada od moje tetke. Pa to je nevjerovatno… hiljade i hiljade…. I ta zena ne dijeli cokoladu po cokoladu. Meni je upakovala 2…KOFERA!

Dakle… nekoliko stotina, sigurno…

Zao mi je samo sto sam kod tetke proveo 20tak minuta… radije bih bio jedno 20tak dana, ali eto…

I da… u zivotu nisam vidio vece ledenice…. Mislim da bi se kod nas organizovale demonstracije sirokih razmjera kad bi se onako nesto vidjelo u Sarajevu.

A cak nemaju ni znakove upozorenja, mada po nasim strogim normama, to bi trebalo stajati svakih pet centimetara. Jedan veliki znak. Pazi ledenice :p (Bio je na jednoj zgradi, salim se :))

Snijeg nije bio ni visok toliko. Osim na ponekim mjestima. Jedno dva metra :S

Ra-world

Lozana

2015-02-14 ra 2 Comments

Obzirom da sam slijedece putovanje planirao u Saudijsku Arabiju, bilo je potrebno da primim neku vakcinu, inace ne mozes dobiti saudijsku vizu. Posto te vakcine nema u Bosni i Hercegovini, prva opcija je bila Zagreb. A posto ja inace imam problematican raspored u posljednje vrijeme, nije bilo tesko sracunati da ja uopce ne mogu stici u Zagreb da primim tu vakcinu, tako da je slijedeca najbolja opcija bila Lozana i njihov Le Centre hospitalier universitaire vaudois (CHUV), prilicno spektakularan kompleks u kojem sam prije par godina bio u posjeti tetku.

Usetam tamo, dodjem do informacija i pitam ako mogu to primiti kao strani drzavljanin.. pita ona, a imate li novaca? Reko bom’ imam… Kaze: e onda mozete 🙂

Hahah, ja se poceo smijat’, a ona gleda 😀

Posalje me par spratova nize (pod zemlju), lagano prodjem pored onog aparatica gdje se uzimaju brojevi i glumim zbunjenog turistu, dok se onaj za salterom ne nasmija, ustade, izvuce mi broj i kaze izvolite… reko tako i tako… Uze on neke papire, dade mi da ih popunim i kaze da ide na pauzu, a meni pokaze na displej koji trebam pratiti i uci kad bude moj broj.

Udjem tamo kad ono fina (mozda cak i slatka) doktorica kineskinja, sa jako jako ljubaznim osmijehom. Ne znam da sam ikad sreo tako ljubaznu doktoricu. Posadi me na stolicu i poce ispitivati… Te ovo, te ono… i na kraju mi kaze da mi trebaju cetiri vakcine.

Ma reko sto cetiri ja hocu jednu! Kaze pa zato sto tamo imaju sve te neke baje. Reko moram li ja cetiri ili jednu.. kaze ona: pa kako vi hocete?! A u ….. Uglavnom na kraju dogovorimo jednu tu sto mi treba za vizu…

Ono sto sam shvatio na kraju je bilo da se ugodni i ljubazni razgovor placa po minuti 🙂

Ne salim se 🙂 Po MINUTI 🙂

Odera me ljubazno-slatka doktorica za 133.00EUR u sekundi… :))

(u Zagrebu vakcina kosta 50 maraka haha)

I tako ….

Ra-world

Zeneva

2015-02-13 ra 4 Comments

Nisam bio na odmoru u Svicarskoj, ako ste to pomislili… sve je bilo isplanirano i sve je jedva stajalo u 24 sata, sa tri do najvise cetiri sata spavanja.

Iz Aarau sam krenuo u Zenevu, uz ogranicenje brzine izmedju 100 i 120km/h sto zna biti jako naporno kad se dnevno prelazi gotovo 1000 kilometara…

Lijep docek u bosanskom dzematu u Zenevi, prijatni ljudi izuzetno susretljivi prema gostima, sa jako puno detalja kojima pokusavaju uljepsati jednocasovni boravak.

Nakon toga u Montreux, jako jako lijepo mjesto na obali jezera, nasuprot Zenevi.

Tu me docekala druga teticna sa megaspektakularnom vecerom hehe.

Kad sam htio da malo provirim u laptop, skontam da nemaju iste uticnice… Sto je najgore, to mi se desava bar peti put… svaki put kazem da cu ponijeti onaj adapter i svaki put NE ponesem…

Hajd’ bar sam duze odspavao. Nekako je, za moj pojam i dalje bilo previse mirno, previse obicno, malo frka s vremenom, ali nista haoticno kako to kod mene inace bude… Poceo sam se pomalo pitati da nisam u paralelnom univerzumu…

Ra-world

Aarau

2015-02-12 ra 3 Comments

Probudim se, cujem paprike mirriisssuuuuuuuuuuu :))

Odem u kuhinju, a teticna se “razletila”, nije da sprema dorucak, nego neku svecanu veceru :))

Nakon toga krenem na dzumu u Aarau, i taman parkiram auto, foliram sto imam bh tablice, kad vidim skrece lik sa autom prema parkingu i to sa -bh tablicama! MA KAKO!

Naravno, Krajisnici :))

Sto je najsmjesnije, poznajemo se :)) Znaci, u Bosni nismo ni blizu, s kraja na kraj Bosne, a u Aarau odjednom parkiramo auta jedan do drugog, sa bh tablicama, jos se i poznajemo, i sve to slucajno… Kako cudan zivot…

To su komentarisali i ljudi koji su se zatekli ispred… Kazu nisu vidjeli bh tablice u Aarau od prosle godine, a sad odjednom dvoje, i to sa razlicitih krajeva Bosne. Bilo je zanimljivo vidjet’ koliko je to njima nekako drago. Sitnica, ali ipak…

Tu se iŽljubimo i izgrlimo, pa haj’ kod hodze, a nakon toga rucak.

Zurba je sejtanski posao, znam ja to… ali rucak nije trajao duze od osam minuta, posto je moj slijedeci termin bio jako brzo i to u Zenevi… na drugom kraju Svicarske…

Usput me uslikala kamera na semaforu, mada sigurno nisam kriv, prosao sam semafor sa vise od pola auta i cekao pjesaka da prijedje ulicu… U medjuvremenu se vjerovatno ukljucilo crveno, i ono nest’ blicnu… al’ hajde…who cares…

Ra-world

Prvo putovanje

2015-02-11 ra 5 Comments

Kako odjednom imam ovoliko slobodnog vremena… Na pretek… Mogu pisati povazdan…

Svicarska mi je uvijek bila draga zemlja. Lici na Bosnu, na neki nacin, u topografskom smislu.

Tako ti ustanem nekad oko 3h ujutru, i put pod noge.

Nije bas bilo veselo u cetvrtak, snijeg je poceo padati ali nekako uvrnuto, nist’ se ne vidi voziti.

Najveca brzina do Svicarske je bila 100km/h… Za mene, patnja ziva, al” hajd’.

Sad sam isao preko Orasja i prvi put vidio Arizonu uzivo. Nije nesto toliko zanimljiva.

Na granicama su svi bili pospani, tako da me nisu ni gledali.

Usput jedino sto sam uslikao nekog novog BMW koji je bio maskiran, negdje oko Minhena.

U Cirih sam stigao tek oko ponoci… Nikad duzi put u zivotu, a manje kilometara…

Muz od teticne je cekao na ulici, a teticna 20 metara dalje ispred otvorene garaze. Moja familija je jako interesantna. Mogli su komotno cekati i u stanu, ali eto… Nemaju problem sa smrzavanjem na ulici kad treba docekati goste…u ponoc je bila spremna vecera kao da je po dana… I to bosanska…

Sve ovo pisem da vidim ako se dobro sjecam, i zato sto trebam sve ovo zapisano…

RA

Monthly Archives: February 2015

Poslanikova dzamija

Put nazad

Random Slike…

Yverdon

Vallorbe

Vallée de Joux

Lozana

Zeneva

Aarau

Prvo putovanje

Who Cares

Follow this blog