Djed Mraz (Esad B.)

Ja živim u porodici koju čine babo, majka, brat i sestra. Babo je najstariji i svaki dan ide na posao. Mama ne ide na posao, ona radi po kući.
Kuha ručak, loži vatru, hrani seku i mjenja joj pelene. Ja idem u školu a mlađi brat ne ide nego se kad je vako hladno ko sad, po čitav dan kliže majki po živcima. On je još mali i ne shvata da ne može vani kada je hladno.

Ja idem u školu i moram se u školi fino ponašat da ne rekne učiteljica da me majka nije fino odgojila, a moram i dobro učiti da bi kad odrastem ko babo mogo imati dobar posao i zaraditi dovoljno para da mogu djeci kupiti šta žele.

Trebam biti dobar s drugovima i drugaricama jer su prijatelji važni u životu. Moj babo i mama imaju prijatelje i oni nam nekad dođu na sijelo i donesu nešto slatko za mene i brata. Nekad neko od njih donese i neku igračku, ali mi ih većinu kupi babo. Jednom sam ja i babo šetali gradom i ja sam u izlogu vidio jednu finu igračku.
-Kako bi ja, babo, volio da imaš para pa da mi kupiš onu igračku iz izloga!, rekao sam babi jer nam je jednom i meni i bratu i mami rekao da moramo svoje želje izgovarati jer on ne zna naše misli.
Babo je pitao koju igračku želim i ja sam mu je pokazao u izlogu. Bila je puno para jer je babo izrogačio oči i nabrao čelo. Ja sam se rastužio jer sam znao da mi je ne može kupit.

Tad me pomilovao po glavi, poljubio u čelo i rekao mi:
-Babi, sine, sad nema para da ti kupi ovu igračku, ali ima neko ko puno voli djecu i može im ispuniti sve fine želje. Samo trebaš da ga zamoliš.
Ja sam se obradovao i odmah pito babu možemo li otić kod njega da ga zamolim da mi da para da kupim igračku.
Babo me na to opet sa smješkom pomilovao po glavi i pokazao na džamiju.
-Sad ćemo sine otić na podne u džamiju, kad klanjamo i kad hodža počne učiti dovu i ti digni ruke Bogu i traži da ti da babi para za igračku.
-Hoće li odmah? pitao sma ga.
-Ne znam, ako Bog da, trebaš biti dobar, fino se ponašat, jer Bog prije da dobroj djeci ali prvo moraš tražiti.
-Znam, rekao si da sve želje treba govoriti.
-Tako je sine. Samo kad tražiš od Boga ne moraš glasno, možeš i u sebi, on čuje i u sebi kad tražiš.
I ja sam tražio od Boga da mom babi da para da mi kupi igračku. Nakon namaza sam gledao u babu a on mi je rekao da se strpim. Ja sam kasnije zaboravio na svoju želju al babo je nakon nekoliko dana došao s posla i u ruci donio onu igračku.

 

Razgoračio sam oči od sreće i ljubio babu.
Mama ga je pogledala ko što mene gleda kad uradim nešto što nije dobro i spomenula neki tepih a on joj je rekao, biće ako Bog da i za to, naplatio sam nešto što sam mislio da neću nikad i mislim da je ovo njegova nafaka.
Kasnije su njih dvoje veselo pili kafu a ja sam se s bratom igrao u hodniku.
Kad nam je nakon toga crkla veš mašina i kad je mama rekla babi da će morat negdje pozajmit jer se toliko veša ne može oprat na ruke ja sam čim sam čuo ezan otišo u džamiju i tražio od Boga da mom babi da para da kupi veš-mašinu.

Mislio sam da će opet trebat nekoliko dana ali Bog je babi dao pare odmah jer su nam idućeg jutra radnici s kombijem dotjerali veš mašinu ispred našu zgradu i pitali gdje stanuje moj babo da je iznesu.
Kasnije sam tražio od Boga puno stvari, pley stejšn, kopačke i da se sviđam Naidi iz prvog C ali mi te želje Bog nije ispunio jer, kako mi je rekao babo, Bog ispunja samo dobre želje.

A ja sam kasnije kad je Naida nakon dva dana rekla da joj Orhan više nije simpatija shvatio da je bolje što mi nije ispunio želju jer bi tako i mene ostavila čim joj ne bi mogao kupiti dvojni C na velikom odmoru.
Kad dođe Nova godina neki moji prijatelji iz razreda imaju novogodišnje želje i pišu Deda Mrazu da im ih ispuni.

Ja ne pišem jer mi je babo rekao da Deda Mraz opet mora tražiti od Boga, a kako ja to znam i mogu i sam tražiti od Boga nije dobro da zahmetim čojeka.

Pogotovo što mi je mama rekla da od svih u kući meni Bog najbolje ispunja želje. Jednom me čak zamolila da i njenu želju za novom peglom tražim pa sam tražio i kad sam navečer rekao babi šta sam taj dan tražio od Boga on se veselo nasmijao a mama je pocrvenila i otišla u kuhinju.

Za nekoliko dana mama je peglala s novom peglom

Neverending story

Rasprave o Bogu, vjerovanju, evoluciji, nauci,… nikad nece prestati…

Volim gledati i slusati ljude koji o tome raspravljaju, povremeno ubaciti koju da se diskusija rasplamsa, ali nikad nisam bio onaj zadrti lik koji pokusava dokazati nesto nekome o vjeri ili nevjeri.

Moj princip je prilicno jednostavan, napraviti da mi bude fun uz relativno ozbiljne teme.

Mada mislim da je rasprava o tome inace neozbiljna stvar, gledajuci ljude kako izvaljuju naucne argumente, potencirajuci ljudsku pamet i evoluciju jer smo uspjeli napraviti smartphone, ignorisuci pri tom cinjenicu da nas jos uvijek ubijaju jednostanicni organizmi, i da jos uvijek nemamo pojma koliko razlicitih vrsta zivi u metru kvadratnom ispred nase kuce.

Pricamo o mikrocipovima, jakim kompjuterima, a samo kopiramo ono sto je vec tu, i to jako lose kopiramo, obzirom da su male sanse da cemo nekad uspjesno iskopirati dusu.

Ipak jedna stvar mi cesto izvuce zivce, a to je konstatacija da je ljudski rod nesto STVORIO.

Jer ljudski rod nikad nista nece stvoriti.

Moze samo slagati vec postojece stvari, k’o lego kockice, ali da nesto stvori, nikad.

Kombinovanje razlicitih elemenata koji su vec tu, ne daje nam za pravo da tvrdimo da smo nesto stvorili, jer stvaranje je rijec koja oznacava nesto sasvim drugo.

U svakom slucaju, rasprave o Bogu su besmislene, ako neki ljudi smatraju da su njihove teorije ispravne, ne kontam sto se obaziru na zaostale koji jos uvijek vjeruju u Boga? Jednostavno na ignore, svoj ti pos’o.

Ne kontam odakle zelja da se branis od necega sto, po tvom misljenju, uopce ne postoji?

Ako smatras da je ljudska rasa nesto vazno u univerzmu, fine, ali nekako cisto sumnjam da smo nesto bitni vise nego ostali…

Za nas same, mozda jesmo bitni, ali za univerzum smo samo gomila elemenata i energije koja je ponosna na svoj smartphone za koji nam je trebalo toliko vremena, previse cak, ako uzmemo u obzir koliko smatramo da smo pametni.

Tesko je prihvatiti cinjenicu da si drugima nebitan i da postoji veci, ali koristeci logiku,… sitni smo mi… sica, buranija 😛

Milioni godina navodne evolucije da se napravi neki robot ne djeluje kao neki poseban uspjeh, pogotovo ako uzmemo u obzir koliko stvari smo pokvarili da bismo dosli do robota…. brojka stvari koje smo direktno unistili da dodjemo do jednog smartphone tokom “naucnog napretka” je nezamisliva u nasim pametnim glavicama, vjerovatno bi broj nula opasao Zemlju nekoliko puta, ali je to stvar koja treba biti, jer da nije trebala, ne bi ni bila.

Kako god, uzivajte u vasim pametnim glavama i sa ponosom tipkajte po tacskrinovima, mozda vam se jednog dana i isplati 😛

 

 

Pala magla do pola Sarajeva

Svijet (zivot) je stvarno nepravedna stvar.

Cak i magla najvise steti sirotinji.

 

Provodjenje mjera za smanjenje zagadjenosti u Sarajevu ce opet pogoditi one najsiromasnije. Oni imucniji to nece ni osjetiti.

Jedino sirotinja nema katalizatore u autu i bice iskljuceni iz saobracaja.

 

Jedino ce iskljuciti onog sa tamicem ili raspadnutim kombijem sto pokusava zaraditi dvajs’ maraka.

 

 

Tesko je biti pravedan…

 

Znamo  da cvrsta goriva uveliko doprinose ovakvom stanju, ali isto tako znamo da se na cvrsta goriva obicno griju oni siromasniji gradjani, sto ne mogu placati plin ili ne zive u onim boljim zgradama koje imaju centralno grijanje, tako da ispada da su siromasni cak i krivi za ovakvo stanje.

 

To je skroz tuzno, sto ti je teze u zivotu, sve te vise losih stvari pogadja… Cak i priroda je protiv tebe…. Nemas nacina da se branis.

 

Jer ovi imucniji nemaju problem otici sedam dana u planine, disati cist zrak, dok ovo sve ne prodje… Pogadjate ko ostaje da se gusi, udisuci nekakve nanocestice…

 

Sta god da se desi, sirotinja naje…

 

Bez obzira je li to rat, prirodna nepogoda, napad vanzemaljaca ili obicna magla… Donji uvijek ostaju donji, oni gornji se penju jos vise… na Bjelasnicu, Jahorinu, Vlasic, Alpe…

 

I disu punim plucima…