Novo je doba.

Gledaš vijesti na 100 kanala simultano i većina govori samo o jednom. Ponovno su razotkrili teroristički lanac muslimana koji su planirali da pobiju djecu i ugase svetost slobode, a sve u cilju mračnjaštva i nazadnjaštva. “Prokleti muslimani”, misao ide kroz tvoj ,medijima odgojeni mozak. “Svi su isti”.

Ali jesi li ikad, u svom životu, razmislio svojom glavom? Jesi li ikad pokušao isključiti svoj um iz Matrice i pogledati svijet kroz oči muslimana? Imaš li uopće um i razum ili je to samo antropološski privid koji je humanizam usadio u tebe? Ne boj se. Dođi i vidi.

Ja sam musliman, uđi u moj svijet onakav kakav jeste.

Moj svijet može početi bilo kada. U trenutku kada mi babo dovi za hairli porod, a mati me nosi tek 3 mjeseca u utrobi.

Dok mi uče ezan i ikamet na uho i zovu me mojim muslimanskim imenom, sedam dana nakon što se rodim.

Dok u osmom razredu osnovne škole, na ekskurziji, sva raja leži pijana po podu hotelske sobe zajedno sa vrlim nastavnikom koji bi nas trebo odgajat’ i nadgledat’, a ja na balkonu klanjam jaciju.

Kad se nakon heftu dana neprekidnog pušenja trave, “u čast” mog osamnaestog rođendana, nađem u džamiji na sedždi, moleći oproštaja od Allaha jer neću da živim taj život bez cilja”

Ili mi Allah Uzvišeni pošalje svog roba dobrog koji me podsjeti da sam prefuro tridesetu i da mi pored svog uspjeha u životu fail samo Allah”

Ili možda kada u svojoj crkvi prvi put postavim pitanje o logici trojstva ili kontraverzama Biblije a prijekor svećenika me gurne prema Istini Jedinoj”

Čak i kada me hafiz Bugari dozove od heroina i zbunjeno klanjam sabah u Bijeloj džamiji.

Čak i kad nakon 63 godine poganog života, u zadnjem dahu izustim svjedočenje da “nema boga osim Allaha i da je Muhammed Njegov Poslanik”

Čak i tad.
“Prokleti slabići i mamine maze” ponovno struji kroz tvoj ponosom okovani mozak. “Svi su isti”.

Možeš li racionalno objasnit prezir u svom srcu kad sretneš moju majku, sestru ili ženu na ulici, kako čedno a u isto vrijeme plemenito korača izjavljujući svakim korakom ponos zbog svog hidzaba ili nikaba?
Trudiš li se bar malo da sakriješ mržnju u pogledu kad vidiš moju bradu u ma kojoj dužini i stilu asociranom sa islamom?
Imaš li petlje da mi nešto kažeš u oči? I kojim bi jezikom to rekao? Je li onim što ti ga je crveni dedo naučio na dvoheftičnom policijskom kursu u Bačkoj palanci kada je iznenada nakon toliko dugog bravka na kursu usvojio “bre” kao svoju riječ?

Ili onim za koji mi prebacuješ da ga iskrivljujem “stranim” riječima tipa hefta ili selam”?
“Proklete neobrazovano-zaostale bradate spodobe i nindža bule”,  prolazi ti val kroz korteks ispod od muke znojna čela. “Svi su oni isti”

Jel zaista misliš da sam ja taj koji je ovdje prazna isprana olupina a da si ti taj koji je ispunjen humanizmom i prosvjetljenjem?
Dok ja stojim u hladnoj zimskoj noći pred centralnim zatvorom naspram kordona policajaca niskog čela, braneći posljednji tračak pravde na ovoj krvavoj zemlji, ti sjediš nedaleko od tog prizora, “na Relaxu”, sa pivom u ruci držiš ders okupljenim kako je novo doba svanulo za našu djecu.

Veoma prosvjetljeno od tebe.
Dok pendreci padaju po mojoj braći koja leže u krvavom snijegu završavaš svoj zadnji masterpeice za Slobodnu Bosnu ili Dane o ljudskim pravima i vrijednostima demokratskog društva. Veoma humano od tebe.
Najvažnija stvar u životu ti je šta je p’jana Brittney Spears povratila sinoć. Meni najvažnija stvar u životu je što su mi braća i sestre gladni u Bosni, u Gazi, u Iraku, u Somaliji i u Čečenistanu.
Gledaš MTV, VH1, ViVa i FOX channel, sretan i bez pameti. Ja noći provodim surfajući Net, ne bil’ razazno komadić istine o mom napaćenom Ummetu od silnih propagandi i dezinformacija.
I opet misliš da si bolji. Nemaš šta da kažeš, ali jedno ti je u glavi: “Svi su oni isti”.

Ja sam musliman, i ovo je moj Manifesto.
Volim dobrotu i osuđujem zlo.

Ne ubijam ljude jer nisu kao ja, nego ratujem za goli opstanak. Mrzim teror i ubice nevinih jer mi je Onaj zarad Kojeg sve ovo radim objavio da ko ubije jednu nevinu osobu kao da je pobio cijeli svijet. Volim Istinu a prezirem laž. Blag sam u govoru ali nisam glup. Ne mrzim ljude ali prezirem njihova ružna djela. Borit ću se do smrti i za tebe koji neznaš i dat ću život svoj.

Ali pobijeđen nikad ne mogu biti jer na kraju krajeva mi smo svi isti i istom cilju idemo.