Davno je pitao vrli pisac neki u Dizdarevoj pjesmi „Zapis o Zemlji“, o Bosni.
Kakva je to, sta je to Bosna?
A pjesnik mu je odgovarao:
Bosna da prostis, jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna
U osnovnoj skoli, kada sam prvi put citao ovu pjesmu, bila je obicna, nezanimljiva, tek redak stihova koji su izgubili svoju vrijednost putujuci kroz vrijeme.
.
A gle. Danas je opet citam. Ovaj put me srsi prolaze. Niz ledja. Hladno mi je, odjednom. I dodajem pitanje
.
Cija je to??
.
Sta bi Dizdar, da je medju nama danas, pisao?
Sta bi rekli ostali pjesnici?
.
Hoce li zaplakati Mostar Alekse Santica, i Svetozara Corovica, Tesanj, Muse Cazima Catica, Stolac, Mehmedalije Maka Dizdara i rodjena ognjista mnogih drugih znanih i neznanih pjesnika koji su drzali do onog sto jesu, cak i ginuli za to, ali nikad tudju zemlju svojom nisu zvali. Bosna nikad nije bila tudja.
.
Cudan se kukolj u Bosni zametnuo posljednjih godina. Kuku nama dok se ne istrijebi…
.
Znaš ti da nije lako kukolj iz žita istrijebit…mukotrpan je to posao moj brete 🙁
kako nije, vidis da ljudi imaju jako pametne ideje, tipa CUNAMI haha :)))
Nisam tu ideju čula ni pročitala, ako je bila u medijima, odavno ih ne gledam/slušam/čitam…
Možda se ponovi historija, kad nestanu oni koji prelaze sve granice
Cunami pravde i poštenja, Fahro (avaz) Radončić 😀