SVAROG

 

Pas mu mater, sto me prepade.

Spavam ja tako i sanjam zensku rukometnu utakmicu, a i ja igram s njima.

I prilijepila se meni nekakva, k’o fol me cuva, i svaki put kad dobijem loptu, ona uspije da mi je nekako otme… a sve s kikotom, slatkim….lijepa brate, vitka, i svasta nesta, da vam ne opisujem, medjutim, ono sto je posebno je njen miris, mocan, privlacan, sve bih dao samo da se ne odvaja od mene.

U glavi znam da je to pogresno, ali i dalje zelim samo da je uz mene. Nije mi uopce jasno zasto je pogresno, ali negdje u podsvijesti sam siguran u to.

I taman joj to hocu reci, moliti da je uvijek tako prilijepljena uz mene, odnekud skontam da se utakmica pretvorila u neku vrstu skupa obicnih ljudi, koji su se u narednom momentu poceli pretvarati u nekakvu vrstu poluzivotinja, poluljudi, licili su na koze a hodali su a dvije noge, pravo ruzna scena i svi su divljali, plesali, pjenili, oko nekakve vatre,  a odnekud se i ona moja zenska ljepotica pretvorila u takvo bice i ja je molim da to prekine da ne prepada ljude, a ono meni odgovara kako su sami htjeli znati sta je SVAROG!

Mozda sam ja nekad i cuo ili procitao tu rijec/ime, ne znam, vjerovatno jesam, ali u snu mi je bila nepoznata.

Ipak, nakon sto sam nekako na neki cudan nacin priprijetio ovom stvoru da cu ga zgromiti ako me ne bude slusao, ova ruzna bica se pocese pretvarati ponovo u ljude, preplasene, zakrvavljenih ociju, mladi, ali sijedi, blijedi, izgubljeni i svi su se stisnuli u neki cosak.

Ja bio ljut na  njih, sto su uopce htjeli znati sta je Svarog , i da im se osvetim jos jednom u onoj strasnoj polutami, cudnim, duplim, dubokim  glasom uzviknem SVAROOOGGG, i tako se probudim, s tim da sam stvarno rekao tu rijec, ne samo u snu.

Jeza me prolazila, kad sam otvorio oci, ledeni  trnci uz kicmu, ali isto tako i huja, uceci nekoliko sura zelio sam zgromiti tog stvora, molio sam da se pojavi da ga iskidam i isjeckam na komadice. Koliko god sam osjecao strah, toliko sam bio ljut, iz petnih zila sam ucio suru Nas, Fil, Ihlas, Felek, Ajetul Kursiju… nekako osjecajuci da je/ga time udaram u glavu i imam pod nogama, gazim, sutam,…

Onda sam otisao u drugu sobu, uzeo laptop i guglao sta je Svarog.  Hm, zanimljiva situacija, mogu vam reci, skroz.

Onda mi je naumpalo, da sam kao dijete citao neku pricu gdje se spominjao Svarozcic, 99.9% sam siguran da je postojala. Sjetio sam se i da sam onda na Stargate gledao gou’aulda po imenu Svarog i kako je on vikao JA SAM SVARROOGG I VI STE MOJI ROBOVI.

Nakon toga sam se smijao, cudan san, ali prilicno strasan u tom momentu. Sreca pa sam bio sam da ne prepadam okolne insane, bas sam strasno i jako uzviknuo to ime.

.

A i otkrio sam da se ne plasim sejtana, mislim, ima straha, ali bih ga prilicno lahko iskomadao kad bih se susreo s njim, oci u oci.

Eto.

A ova sto me “cuvala” je izgledala otprilike ovako: