7 nepisanih pravila supermarketa sa Tarzanije

ŠTO VIŠE KASA POSTOJI, TO MANJE KASA RADI

Odnos između kasa koje postoje i koje su u funkciji je otprilike 4:1. Naknadno otvaranje jedne kase dolazi u obzir tek kada je red toliki da se ne zna da li onaj poslednji čeka da mu iseku Edamer ili je i on u redu za kasu, kao i kada im na.ani penzioner verbalno pređe kilavim m preko cele familije jer mu se p čekajući, iako je p pre polaska u SAMOUSLUGU. Stvaranjem gužve na jednoj ili 2 kase umesto ravnomernog raspoređivanja na 4,5 teraju nas da se dok čekamo red predomislimo i probamo durex prsten koji vibrira (?!) ili da roditelji uplakanoj deci pokupuju ponuđene čokoladice i tako potroše još koji dinar. Zato su i postavili na te male štandove od svakojake gluposti, od koverata za čestitke do jednokratnih brijača, da se ja u zadnjem trenutku setim da treba da obrijem jaja. Razumem ja da je ovo deo psihologije poslovanja itd. al me boli kita pravo da vam kažem.

PSIHOLOGIJA LJUDI U TRENUTKU OTVARANJE NOVE KASE

Nadovezivanje na ovo gore. Glup smo narod,  em nam mater kolektivno. Naime, kad se otvori nova kasa (usled gorepomenutih razloga), ljudi koji čekaju, ubacuju u rikverc, u prvu, pa u zavisnosti koja kasa se otvora, levo ili desno pod fantastičnim uglom krše zakone fizike, okreću svoja kolica, gaze jedni preko drugih i prestrojavaju se na tu kasu, kao da se tamo pršuta deli džabe a promoterke feta sira daju da im se pipaju sise i provlači pika kartica između guzova. Al dobro, mi koji iole razmišljamo mozgom samo iskusno sačekamo da se debili pomame tako da automatski budemo sledeći na kasi na kojoj smo čekali, dok se na toj sledećoj polako stvara atmosfera kao na ovoj ranije.

BABA NA KASI

Ne znam jel se ovo samo meni dešava i odakle koji kurac toliko baba u svakom trenutku u marketima, ali ja obično kad dođem na kasu pre mene na redu bude baba. Ok, baba ko baba, nemam ništa protiv njih niti sam gerontofil nego je problem u sledećem. Na kasirkino idiotsko pitanje ‘JEL IMATE SITNO 5,10 DINARA?’ baba radi sledeće, al usporen snimak naravno: skida naočare za daljinu – stavlja naočare za blizinu – saginje se do one torbe sa točkićima – otvara – pomera povrće koje je prethodno uzela na pijaci – vadi novčanik – otvara novčanik – vadi recept za tortu koji joj je komšinica dala misleći da je to 10 papirnih – rovari po muževim ordenima i slikama svojih bližnjih i na kraju – NEMAM IPAK. Sve to vama sad kad čitate izgleda možda kratko, ali prijatelji moji, tu vreme teče sporo ko na robiji. I da, šansa da baba skonta kako funkcioniše ona nova vaga je jednaka šansi da se Velja Ilić seti kako se zove ona mašina koja ima ono napred i skuplja ono drugo.

 

RASPORED ARTIKALA

Stara fora. Ovo sam čitao negde na internetu a potvrđeno mi je i iz prve ruke (matori mi radio kao obezbeđenje u Rodi, pardon, IDEI). Naime, goveda nam meću voće odmah čim uđemo u market i time nam rade na mozak, fazon boje ludilo ovo ono raspoloženje DAJ DA KUPIM SVE KAD SAM OVAKO SREĆAN. Ovo kod mene jedino radi kad sam odvaljen ko svinja pa mi se kupovina pola kile đumbira i ananasa čini kao dobra odluka u životu. Hleb i te ‘osnovne potrebštine’ nam stavljaju suprotno od ulaza, znači negde tamo pri kraju iz razloga da dok idemo po ono zbog čega smo ustvari došli, usput možda odlučimo da kupimo neko sranje koje nam u tom trenutku uopšte nije potrebno kao npr. sirni namaz sa šunkom i maslinama (koji je na sniženju, a ustvari nije). Slatkiši i te pizdarije za kojima pretežno vrište deca stavljaju uvek na niže rafove i onda kad klinci prolaze i usput snime svaki slatkiš, prolivanjem suza, histerisanjem i vučenjem za rukav roditelja, istima izbiju bar 500 dinara jer je ove sramota da ih odvale od batina ispred rafa s napolitankama.

NABIJANJE GRAMAŽE

Ovo mi je više smešno nego što mi smeta al aj kao da roknem da se popuni ovaj tekst. Jebiga, meni je neverovatno da žena koja na merenju salata/suhomesnatih proizvoda/itd posle toliko vremena provedenog tu ne skapira više odokativno koja količina približno odgovara gramaži koju sam tražio, nego uvek ko za k pretera minimum 150/200g. Doduše, ne mogu da lažem, pita ona mene jel problem sad što se OMAKLO ali jebiga kako da joj ja odgovorim NE SAD LEPO UZMI TIH 12 KOLUTOVA POSEBNE SALAME I VRATI U VITRINU NE ZANIMA ME.         

KVALITET KESA NA VOĆU

E ovo je već idiotizam. Pa jebem li vam i super i pika karticu u pičku, od toliko para koliko uložite u objekat i u one sijalice što šljašte ko na operacionom stolu, niste mogli da napravite bar kvalitetne kese? Ne znam uopšte kako naprave toliko tanke kese. Em ih ne možeš zavezati ko čovek, već na merenju se odvežu i razjebu. NEMA VEZE GOSPODO SVE OK, UZMEM LEPO I ŠUTIRAM DO KASE, onda ću tamo da kupim onu za 20 dinara u koju mikrotalasnu mogu da stavim neće pući, svima lepo.

BRZA KASA NE POSTOJI

Lepa je ovo zamisao moram priznati. Stvarno lepa. Prvi put kad sam ušao i video onaj znak kao reko u do jaja jebote sad zbog 200g urnebesa i 2l kisele ne moram da čekam ko za vreme inflacije kad me odjednom osvesti šamarčina zvana Srbija. Bolesnici, brza kasa ne znači da se tu brže prolazi jer je kasirka koja tu radi stručnija i ima 4 ruke pa kuca ko zapisničar, već se prolazi brže jer je OGRANIČEN BROJ ARTIKALA tako da oni koji su tu došli po nešto sitno ne čekaju dugo. Al ne, mora stoka i tu da usere disciplinu pa da dođe s onom forom PIŠE 5 JA IMAM 6 JEL MOGU PROĆ DEČKO? Još gori su oni što ti kao krajičkom oka gledaju u korpu i u sebi broje koliko imaš čekajući da te napuše jer imaš više (kurac, nisu ovo dva pakovanja plazme već jedno duplo pakovanje to se računa kao jedan artikal OPAAAA).

 

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *