Narod

Ovih dana “uletim” u neke rasprave na netu bez ikakve potrebe.

Doduse, moram priznati da mi je bilo zanimljivo, jer nisam odavno, ali nekako vrijeme nije odgovaralo, posto su sagovornici bili negdje iz USA obicno, pa je malo naporno u 2 ili 3 ujutru tipkati po comp.

Isto tako, smetalo je malo sto tema nije pogodna jer je bilo jako tesko balansirati, a pri tome paziti da ne izgledas oholo, sto je ustvari bilo najteza stvar koju sam trebao uraditi.

Nismo bili ravnopravni iz prostog razloga sto je moja profesija da manipulisem ljudima u raznim diskusijama i projektima, uce nas tome na posebnim seminarima, imamo skripte, pravila i nacine koji su pravili jako zeznuti ljudi, cijeli timovi ljudi, a oni moraju improvizirati i oslanjati se na vlasititu pamet, pa su u pojedinim momentima zlobom, ruznim rijecima i psovkama pokusavali nadomjestiti nedostatak argumenata. Jednostavno nemaju sanse, ne zato sto sam ja pametniji od njih, nego zato sto sam obucen za to. Pa ljudi cuku obuce da pronalazi drogu, a kamo li covjeka da moze diskutovati na nekoj visoj razini.

Zato sam se morao jako truditi da ih na neki nacin ne povrijedim, jer mi to nije bila namjera.

Diskutovao sam sa ljudima koji su nakon rata prvi put izasli iz sela i nasli posao u inostranstvu, gdje stvarno imaju pravu platu, i na neki nacin su postali oholi i samouvjereni na jako pogresan nacin. Kupili su fensi auta i mobitele, imaju mozda nesto i ustedjevine na racunima, pa sad sve koji zive u Bosni nazivaju jadnicima, sto mene pocinje nervirati. Oholost je jako ruzna stvar, treba se cuvati toga.

Ja bih malo ispravio onu recenicu i mogu slobodno reci: Ako zelis znati kakav je covjek, daj mu dolare u ruke.

Tuzno je to vidjeti, jer ih  znam u drukcijem svjetlu, a odjednom nikoga ne prepoznajem. Odjednom je sve podredjeno dolaru…ili nekoj drugoj valuti…

Nekako su zamijenili teze, upinjuci se da pokusaju izgledati pametni pred publikom, brzo gube konce u diskusiji i pisu jako cudne i nelogicne recenice.

Ali oni uopce nisu bili takvi, pa oni su bili skroz drukciji. Ja sam uzivao stati s tim ljudima i popiti kafu, kad mi neko dodje sa licnom kartom i ja vidim odakle je, meni odmah bude toplo oko srca.

Sad se odjednom odjednom ponasaju jako jako cudno.

Najvjerovatnije cu za koji dan sjesti na avion i otici u USA, ukoliko se vrijeme tamo poboljsa. Zanima me sta se desava ustvari, nikako mi nije jasno sta se desilo s tim ljudima. Nije bas da sam odusevljen sto cu sjediti u avionu toliko sati, ali eto… Nemam volje da cekam da oni dobiju dopust s posla ili koji praznik, posto oni moraju zivjeti po jasno utvrdjenim pravilima, a mi u Bosni i ne moramo bas.

Izgleda da su se vremena promijenila….

Izvlace nevjerovatne stvari iz konteksta, prilagodjavaju cak i slova, samo da bi nanijeli nekakve udarce koji uopce nisu potrebni… Mene su u jednom momentu cak optuzili da sam nepismen, zbog jednog preskocenog slova prilikom kucanja 🙂

Isto tako, postavljaju nevjerovatne zahtjeve, kao treba se raditi onako kako oni zamisle i nikako drukcije. Svejedno sto zahtjevi nemaju smisla. I onda im kazes: pa bujrum, uradite kako zamisljate da treba, zasto ocekujete od drugih ljudi da trebaju provoditi necije zamisli, onda se prica okrece kako oni nemaju vremena, daleko su, nije to za njih,…

Ahhh, kako bezveze situacija…

Tuzna, na neki nacin….

To uopce nisu losi ljudi, ali nekad gube kontrolu…

 

2 thoughts on “Narod”

  1. Iskreno, zar to zaista nije svugdje isto? Ja l’ u patriji, ja l’ u dijaspori. Mislim, ta prepucavanja. Te jednih, te drugih.

    Imam neki osjecaj da smo mi svi, ljudi, pomalo za zaliti danas. Pocevsi od vlastite malenkosti.

    A stvar je iole u jednostavnosti. I u prepoznavanju zadovoljstva u teistom. Ko sisa dolare, ili neke druge devize. (Rece sit gladnome)

    Ne znam. Valjam nebuloze. Pozdravcic.

    Prijavi komentar

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *