Probudim se, cujem paprike mirriisssuuuuuuuuuuu :))
Odem u kuhinju, a teticna se “razletila”, nije da sprema dorucak, nego neku svecanu veceru :))
Nakon toga krenem na dzumu u Aarau, i taman parkiram auto, foliram sto imam bh tablice, kad vidim skrece lik sa autom prema parkingu i to sa -bh tablicama! MA KAKO!
Naravno, Krajisnici :))
Sto je najsmjesnije, poznajemo se :)) Znaci, u Bosni nismo ni blizu, s kraja na kraj Bosne, a u Aarau odjednom parkiramo auta jedan do drugog, sa bh tablicama, jos se i poznajemo, i sve to slucajno… Kako cudan zivot…
To su komentarisali i ljudi koji su se zatekli ispred… Kazu nisu vidjeli bh tablice u Aarau od prosle godine, a sad odjednom dvoje, i to sa razlicitih krajeva Bosne. Bilo je zanimljivo vidjet’ koliko je to njima nekako drago. Sitnica, ali ipak…
Tu se iŽljubimo i izgrlimo, pa haj’ kod hodze, a nakon toga rucak.
Zurba je sejtanski posao, znam ja to… ali rucak nije trajao duze od osam minuta, posto je moj slijedeci termin bio jako brzo i to u Zenevi… na drugom kraju Svicarske…
Usput me uslikala kamera na semaforu, mada sigurno nisam kriv, prosao sam semafor sa vise od pola auta i cekao pjesaka da prijedje ulicu… U medjuvremenu se vjerovatno ukljucilo crveno, i ono nest’ blicnu… al’ hajde…who cares…
Nema đe ih nema, tih krajišnika 🙂
btw, 5′ mi na kompu otvara tvoj blog, ista stvar i sa remzinim blogom, i na kompu i na mobu, nesto zeza, neka crna rupa u međuvirtualnom prostoru 😀
Benesta, problem je sa ovim sharing dugmićima, rješiće Inspektor danas Ako Bog da.
Nisam ni sumnjala inspektore 🙂