Nakon Lozane i vakcine, vrijeme je bilo za posjetu mom omiljenom mjestu, Le Sentier u Vallee de Joux, selo od 3000 stanovnika u svicarskim alpama, okruzeno jezerima i prelijepim krajolikom. U svako doba izgleda carobno… Svejedno je li proljece, ljeto, zima, jesen, noc, dan, kisa, sunce… Uvijek ima neodoljivu privlacnost.
Cim prodjes Vallorbe, gubis osjecaj da je jedna Zeneva ili Lozana toliko blizu, jednostavno ides u neku vrstu divljine, koju ne remete ni ljudske nastambe ni razni “ljudski” zvukovi, jednostavno je prejak krajolik.
Nikad u zivotu nisam vidio nekog ko ima u kuci vise cokolada od moje tetke. Pa to je nevjerovatno… hiljade i hiljade…. I ta zena ne dijeli cokoladu po cokoladu. Meni je upakovala 2…KOFERA!
Dakle… nekoliko stotina, sigurno…
Zao mi je samo sto sam kod tetke proveo 20tak minuta… radije bih bio jedno 20tak dana, ali eto…
I da… u zivotu nisam vidio vece ledenice…. Mislim da bi se kod nas organizovale demonstracije sirokih razmjera kad bi se onako nesto vidjelo u Sarajevu.
A cak nemaju ni znakove upozorenja, mada po nasim strogim normama, to bi trebalo stajati svakih pet centimetara. Jedan veliki znak. Pazi ledenice :p (Bio je na jednoj zgradi, salim se :))
Snijeg nije bio ni visok toliko. Osim na ponekim mjestima. Jedno dva metra :S
Uvijek volim vidjeti nase tablice u inostranstvu. A lijepo mjesto nema sta.
Sto ja nemam tetku takvu, ja bih odma organizovala stand da prodajem cokolade 😀
Bas mi te ledenice zavitlavaju misli.. lijepe al nekako jezive…
Znaci cokolada ko u prici 🙂
A dje nama makar slika tih cokolada 🙂
nostalgicna, jos zanimljivije je prije bilo putovati sa bosanskim tablicama, vazda narod svira i mase po autoputu 😀
legal, i opasne 🙂
Krajiskinja, sutra uslikam 😀