Moj put u Mekku

Proslo je vec sedam dana od mog susreta sa Mekkom i Kabom, a ja i dalje ne znam kako da napisem smislenu recenicu. Zao mi je zbog toga….

Znate, u proslom postu sam pisao o stvarima koje sam vidio, cuo i osjetio, pa ih uporedio, medjutim ovaj put nema poredjenja… Nemoguce je.

Sve ono sto mislite da vrijedi i da ste vidjeli ustvari ne vrijedi i vidjeli ste samo sitnice, i stojim iza toga sve dok ne posjetite Mekku i nakon toga kazete da ste vidjeli ili (p)osjetili nesto prije toga….

 

Tri decenije zivim u iluziji kako sam putnik, kozmopolit, kako sam hodao po drzavama, gradovima, selima, planinama, jezerima, rijekama… koje rijetko ko ima priliku vidjeti, i kako je to ogromno bogatstvo (sto i jeste u neku ruku), a u principu, dovoljno je otici na dva mjesta da shvatis da je to jedino stvarno bogatstvo, dva jedina grada koja trebas posjetiti, a ovo ostalo…. who cares….

Dva grada, Mekka i Medina, vrijede kao cijeli svijet, kao sve sto mozete zamisliti, sve sto mozete osjetiti.

Ne, nije to mermer i tehnologija koji se nalaze u Haremima, nisu to zlato ni dragulji po zidovima i kupolama, niti su to cak ni ljudi iz svih 197 drzava u svijetu na jednom mjestu (jeste li ikad bili na mjestu na kojem mozete vidjeti sve rase i nacije koje postoje na svijetu?)….

Mekka i Medina su gradovi koji ne ovise o ljudima, kraljevima, vojskama, nafti, zlatu, draguljima,… Iako bi mnogi htjeli da misle da je tako.

Nafta ce nestati, kraljevi ce umrijeti, zlato ce pocrniti, vojske ce propasti, dragulji ce postati prah bez obzira koliko su cvrsti, ali Kaba… Kaba ce ostati do kraja vremena.

Kad je vidite, bude vam sve jasno…

I tako sam dodirnuo Kabu….

 

2 thoughts on “Moj put u Mekku”

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *