U Istocnoj Bosni, nekad oko 1910 godine, zivjela je jedna djevojka.  Jako lijepa i obrazovana (u to vrijeme obrazovane djevojke su bile prava rijetkost). Poticala je iz familije za koju se znalo u cijeloj Bosni. Begovske familije. Prosaca naravno nije nedostajalo. Njen otac je bio jako strog covjek, ipak nije htio da joj naredi za koga ce se udati. Htio je da cuje njenu zelju.

U to vrijeme je naisao bekrija iz susjednog gradica, koji usput volio i casici dno vidjeti. Kako je nagovorio djevojku da krene s njim niko ne zna. Otisla je ne pitavsi oca za misljenje.

Rekoh, bila je iz fine familije. A bekrija je pio. I udarao. Nije birao ni mjesto, ni vrijeme. Bilo je stid komsiluka. Na oca je cesto mislila. Nenaviknuta na to, htjela je kuci. Ali se sjetila sta je uradila. Otisla je, ne samo bez dozvole, nego i bez ikakvog pitanja.

Bila je u poodmakloj trudnoci. jednu noc bekrija je previse pio. Jos s vrata je poceo udarati. Pala je u nesvjest. Kad se probudila, oko nje je bilo puno komsinica koje su plakale. Brzo je shvatila da je ostala bez nerodjenog djeteta.

Kad se pridigla iz postelje, spakovala je svoje stvari i rekla da ide kuci. Dok je hodala, opet se sjetila kako je otisla do kuce.

Stala je na most i skocila u ledenu Drinu.

Ljudi pricaju da su taj dan talasi Drine bili preko metar visoki.

https://www.youtube.com/watch?v=vWrSg2KKlp8