Idem ti ja tako danas pored direkcije Vakufske banke, i naumpala meni cigara k’o nijedan dan do sad. A ima jos tri- cetiri sahata.

Nesta kontam, pored ulaza u direkciju ima kiosk sa savrseno ljubaznom sekom, tacno te milina uhvati kad kupujes nesto, sva je ona u osmijehu i najlakse mi kupiti cigare kod nje.

Ne znam zasto ni kako, nakon nekih 15 godina i crvenog Marlbora, izleti mi: Jel’ postoji jos uvijek bijela Drina, sarajevska? Seka na trafici se smije, kaze- postoji…

I tako, kupim steku Drine.

Kad vec pusim, pusicu sa stilom. Bosanskim.

Pa makar crk’o.

Makar pao sa krova i slomio nogu, pa me seljaci ubili zbog toga.