All posts by ra

Zeneva

Nisam bio na odmoru u Svicarskoj, ako ste to pomislili… sve je bilo isplanirano i sve je jedva stajalo u 24 sata, sa tri do najvise cetiri sata spavanja.

Iz Aarau sam krenuo u Zenevu, uz ogranicenje brzine izmedju 100 i 120km/h sto zna biti jako naporno kad se dnevno prelazi gotovo 1000 kilometara…

Lijep docek u bosanskom dzematu u Zenevi, prijatni ljudi izuzetno susretljivi prema gostima, sa jako puno detalja kojima pokusavaju uljepsati jednocasovni boravak.

Nakon toga u Montreux, jako jako lijepo mjesto na obali jezera, nasuprot Zenevi.

Tu me docekala druga teticna sa megaspektakularnom vecerom hehe.

Kad sam htio da malo provirim u laptop, skontam da nemaju iste uticnice… Sto je najgore, to mi se desava bar peti put… svaki put kazem da cu ponijeti onaj adapter i svaki put NE ponesem…

 

Hajd’ bar sam duze odspavao. Nekako je, za moj pojam i dalje bilo previse mirno, previse obicno, malo frka s vremenom, ali nista haoticno kako to kod mene inace bude… Poceo sam se pomalo pitati da nisam u paralelnom univerzumu…

Aarau

Probudim se, cujem paprike mirriisssuuuuuuuuuuu :))

Odem u kuhinju, a teticna se “razletila”, nije da sprema dorucak, nego neku svecanu veceru :))

Nakon toga krenem na dzumu u Aarau, i taman parkiram auto, foliram sto imam bh tablice, kad vidim skrece lik sa autom prema parkingu i to sa -bh tablicama! MA KAKO!

Naravno, Krajisnici :))

Sto je najsmjesnije, poznajemo se :)) Znaci, u Bosni nismo ni blizu, s kraja na kraj Bosne, a u  Aarau odjednom parkiramo auta jedan do drugog, sa bh tablicama, jos se i poznajemo, i sve to slucajno… Kako cudan zivot…

To su komentarisali i ljudi koji su se zatekli ispred… Kazu nisu vidjeli bh tablice u Aarau od prosle godine, a sad odjednom dvoje, i to sa razlicitih krajeva Bosne. Bilo je zanimljivo vidjet’ koliko je to njima nekako drago. Sitnica, ali ipak…

 

Tu se iŽljubimo i izgrlimo, pa haj’ kod hodze, a nakon toga rucak.

Zurba je sejtanski posao, znam ja to… ali rucak nije trajao duze od osam minuta, posto je moj slijedeci termin bio jako brzo i to u Zenevi… na drugom kraju Svicarske…

Usput me uslikala kamera na semaforu, mada sigurno nisam kriv, prosao sam semafor sa vise od pola auta i cekao pjesaka da prijedje ulicu… U medjuvremenu se vjerovatno ukljucilo crveno, i ono nest’ blicnu… al’ hajde…who cares…

Prvo putovanje

Kako odjednom imam ovoliko slobodnog vremena… Na pretek… Mogu pisati povazdan…

 

Svicarska mi je uvijek bila draga zemlja. Lici na Bosnu, na neki nacin, u topografskom smislu.

Tako ti ustanem nekad oko 3h ujutru, i put pod noge.

Nije bas bilo veselo u cetvrtak, snijeg je poceo padati ali nekako uvrnuto, nist’ se ne vidi voziti.

Najveca brzina do Svicarske je bila 100km/h… Za mene, patnja ziva, al” hajd’.

Sad sam isao preko Orasja i prvi put vidio Arizonu uzivo. Nije nesto toliko zanimljiva.

Na granicama su svi bili pospani, tako da me nisu ni gledali.

Usput jedino sto sam uslikao nekog novog BMW koji je bio maskiran, negdje oko Minhena.

U Cirih sam stigao tek oko ponoci… Nikad duzi put u zivotu, a manje kilometara…

Muz od teticne je cekao na ulici, a teticna 20 metara dalje ispred otvorene garaze. Moja familija je jako interesantna. Mogli su komotno cekati i u stanu, ali eto… Nemaju problem sa smrzavanjem na ulici kad treba docekati goste…u ponoc je bila spremna vecera kao da je po dana… I to bosanska…

Sve ovo pisem da vidim ako se dobro sjecam, i zato sto trebam sve ovo zapisano…

 

Februar

Posto sam u prosloj godini puno radio, smatram da bih sad trebao putovati. Prvo ovogodisnje putovanje nije proslo najbolje, vratili su me sa aerodroma, zeznuli mi plan i iznervirali neodgovornoscu.

Nadam se da ce ovaj put biti bolje, mada AccuWeather smatra da mi je pametnije bilo ici avionom… Djeluje da ce na autoputu biti pakleno. Tj. ledeno. Slikam vam, u svakom slucaju. Ionako ne znam o cemu pisati.

Budite fini, pamet u glavu i ne pravite probleme dok sam na putu.

Kad djeca dodju kuci prljava do tjemena…

Citam na netu tekst o tome kako su se djeca prije igrala…

Nekad kad je moja generacija bila dijete. Krajem proslog stoljeca. Krajem osamdesetih godina…

Pade mi na pamet nekoliko knjiga… Pustolovine Toma Sojera. Orlovi rano lete. Druzba Pere Kvrzice. I jos jednom… Orlovi rano lete. Najbolja knjiga za djecu. Ever.

Nedavno sam je procitao, i na trenutak sam prozivio svoje djetinjstvo.

U momentu sam se vratio u sumarke, na livade, medju drugu djecu, graju…

U sekundi sam bio dijete sa lukom i strijelom, sa loptom, sa nozicem koji sam uvijek imao u dzepu…

Bio sam isaran indijanskim bojama.

Imao sam kaubojski sesir sa plasticnim revolverom u ruci.

Trcao sam od Svaba preko livade do prvog sumarka.

Trcao prema Svabama sa URA na usnama i drvenom puskom u ruci.

Bio sam dijete- kurir. Bio sam mali partizan. Krio sam zguzvani papiric u dzepu, da ga neprijatelj ne pronadje.

Imao sam bombu u obliku velikog oraha, kao Bosko Buha iz sela Jabuke.

Hodao sam oprezno kroz sikaru sa jaranom. Ja Mirko, on Slavko.

Igrali smo se sa cukama, nismo bjezali od njih. Nismo ih maltretirali. Bili su nam jarani.

Niko nas nije tjerao da jedemo. Sami smo trazili.

Niko nas nije tjerao na spavanje, zaspali bismo, balkanski receno, k’o zaklani.

Nismo pili tablete i sirupe.

Nisu nas ruzili sto smo prljavi i i rascupani.

Niko nam nije vlaznom maramicom brisao tobogan da ga dezinfekuje.

Trava je bila samo trava, nije bilo nista opasno i nesto sto ne moze da se opere s pantalona.

Ogrebotine nisu bile nesto zbog cega se moralo ici u hitnu pomoc. Bile su ogrebotine.

Mamu smo vidjeli samo ujutro, i navecer pred spavanje. Ponekad, ako nesto bas zabrljamo, vidjeli smo samo maminu ruku i prut u njoj. Nju opet nismo vidjeli, ali smo nekako osjecali da je tu.

Snijeg nije bio nesto od cega fasujes brzu prehladu, ako provedees duze od sedam minuta vani. Bio je sredstvo za nemoguce vratolomije, lomove ruke ili noge. Ali je uvijek vrijedilo.

Kupovina novih tena je bilo vrijeme kad se dokazivalo cije su brze. Ne noge, nego tene.

Kad se islo u mlin, da se melje psenica, to je bio dozivljaj godine. Prikaze koje bi tad iskakale iz svih coskova uz sablasne zvukove vode, sove i drugih zvucnih efekata, nijedan Hickok ne moze pribliziti.

Bio sam Indijanac. Kauboj. Svabo. Partizan. Nasi i Njihovi.

I tako…

Šejh i postovi sa blogger.ba

Priča meni sinoć A. kako je bio neki stari šejh, pa su mu dolazili mladi derviši da mu pričaju svoje snove…

Pa tako jedan kaže kako je letio, ovaj drugi prič’o sa melecima (anđelima), ovaj treći hod’o po džennetu (raju)… I tako..

Sluša njih šejh i češka se po bradi, pa kaže:

“Djeco moja, dobri ste vi…Ja sam u vašim godinama samo gole žene sanj’o”.

I ja sad nešta kontam, pa ljudi moji, ja ću šejh ul Islam postati kad porastem 🙂

https://www.youtube.com/watch?v=SdFjzEGTd3s

Uglavnom, ono sto sam se nadao da ce se moći import postovi sa komentarima sa blogger.ba pokazalo se jako komplikovanim.

Dakle:

Blogger.ba je platforma napravljena na custom made kodu, odnosno nije ni jedan od poznatijih CMS-ova korišten, samim tim ni importovanje vaših downlodanih blogova nije uopće jednostavno, tačnije, skoro pa nemoguće izvesti iz nekoliko razloga.

  1. Pitali smo stručnjake vezano za downlodani .txt file koji dobijemo downlodiranjem našeg bloga na blogger.ba i dobili smo odgovor da je to totalni nered i da je skoro nemoguće iskoristiti to za bilo šta…
  2. Nismo poslušali pa smo pokušali prebaciti te dokumente u format poznat wordpress-u, našoj platformi .xml ili JSON, ali bezuspješno.
  3. Pokušali smo sa RSS Readerom takođe. Svaki blog daje opciju “čitanja” sa strane, odnosno u takozvanim Readerima. To radi, ali samo 10 postova koji su automatski naštimani i ništa više.
  4. Kontaktirali smo blogger.ba telefonom i poslali smo email da nam odobre barem .xml format za download, i to je jedina opcija koju čekamo, ako bude pozitivan odgovor, onda možemo sa 90% sigurnošću reći da blogovi mogu biti importovani u naš sistem i bazu podataka.

I da, administrator VOXXYZ je javno obecao da ce tetovirati ime onoga koji mu ponudi rješenje u ovim uvjetima i mogućnostima, pa eto.. :))

Ono što je meni isto zanimljivo je kako se meni u glavi povezuju stvari sa pjesmama… recimo gore spomenuti šejh se češk’o po bradi i meni odmah naumpala ova pjesma gdje se stric češk’o po bradi i uvežem to sa nekakvim tetama na trapezu i et’…

Joj koji haos, moj mozak je ponekad fantastican, u jedan post strpam šejhove i tete na trapezu. Interesantno. Ali da znate moje planove za februar, mozda bi vam bilo jasnije. Pošto ne znate, uživajte.

https://www.youtube.com/watch?v=4HubJH_npnU

 

Blogger.ba

Iako vec odavno ne pisem na blogger.ba, moram vam priznati da me vijest o zatvaranju itekako pogodila. Tamo sam imao neke nezaboravne trenutke i upoznao puno finih ljudi.

Medjutim, postalo je jako naporno pisati postove, nijedan vise preglednik mi nije mogao funkcionisati kako treba, link ili video nije bilo sanse da ubacim, jednostavno je blogger.ba stao odjednom.

Naravno, cudno je bilo ovdje poceti, falila mi je milion i jedna opcija sa blogger.ba.

Ali, vjerujte, sve te opcije postoje ovdje. To i jos jedno pola miliona drugih, samo trebate pogledati 🙂

Uglavnom, pokusacu da vam pomognem, jer sam vec navikao i kad udjem na blogger.ba sad, odjednom mi fali puno stvari sa voxx, pa cu nekako uporediti opcije koje smo imali na blogger.ba sa ovim ovdje….

– Pisanje novog posta (to ste manje vise svi ukopcali :p)

-.Dodavanje favorita koje zelis pratiti (ovdje se lista pravi klikom na srce u gornjem lijevom cosku, a pored toga imate opciju da u widgets ukljucite opciju follow pomocu maila, da oni koji nemaju blogove uvijek budu obavijesteni na mail kad napisete novi post. Vi odobravate ko ce dobijati obavijest, u dashboard predzadnja ikonica sa lijeve strane sa ozanakom koverte)

– Privatne poruke (ovdje su privatne poruke u dashboard s lijeve strane, dole pri dnu, nekav kruzic, funkcionise slicno kao i na blogger.ba)

– Izgled bloga (puno vece mogucnosti nego na blogger.ba, imate izgled, teme, prilagodi i onda je sve napravljeno da imate live preview sta radite, prije nego objavite novi izgled. Pored toga, mozete naci neku od preko milion tema wordpress-a i javite adminu da zelite tu temu, on to brzo prilagodi nasoj platformi)

– Dodavanje pojedinacne slike i videa je puno lakse, pored uploada sa comp, mozete direktno dodavati linkove, s tim da sa desne strane imate opcije koliku velicinu slike zelite, full size ili smanjeno pa da se klikne na to i poveca. Za vise slika se koristi galerija koja se lista misem ili strelicama, to se radi u Insert shortcode, bira se galerija negdje pri kraju onih svih opcija, limit je 100 slika u galeriji, a najbolje je odabrati lightbox, najljepse izgleda, bar meni)

– Mmm ne znam, sta vam jos fali mozete i mene pitati, ja cu puno brze objasniti jer sam godinama pisao na blogger.ba i znam otprilike sta je meni falilo tek kad sam ovdje poceo, a to je ovo navedeno, ako je na bloggeru bilo jos nekih opcija koje ste koristili recite, ja ih ovdje brzo pronadjem 😛

U svakom slucaju, ovdje postoje i ove moderne opcije dijeljenja putem drustvenih mreza, kad vam se svidi neki post, samo kliknete na ikonicu mreze na kojoj zelite podijeliti. Takodjer, za svaku drustvenu mrezu VOXXYZ posjeduje svoju stranicu, gdje se moze diskutovati o pojedinim stvarima, za one koji preferiraju drustevene mreze umjesto komentarisanja ovdje.

Osim toga imate mogucnost editovanja vlastitih komentara na tudjim blogovima, ukoliko nesto zelite ispraviti i popraviti, a za to imate pet minuta od vremena objave.

Komentare na vasem blogu od strane drugih korisnika uvijek mozete editovati u slucaju da zelite odobriti komentar, ali bez nekih npr psovki koje su eventualno sadrzane u komentaru od strane drugih korisnika.

Ono sto se meni svidja je i zastita korisnika od virtualnog zlostavljaja, sto na bloggeru nije bio slucaj, jer znam vrijeme kad su desetine blogera napustile pisanje upravo iz ovog razloga, posto administratori na blogger.ba nisu pridavali vaznost ovom detalju. Ovdje sloboda izrazavanja vazi samo do granice gdje ne vrijedjas druge ljude…

 

Iskreno, zao mi je sto se zatvara blogger.ba, tamo mi je sest-sedam godina pisanja, zato pritiscem ovdje admine na nadju modus da se sve kopira sa bloggera u ovu bazu, to ce najvjerovatnije biti omoguceno u narednoj sedmici, tako da ce i taj problem na neki nacin biti rijesen, lakse je ipak kad imas sve na jednom mjestu.

(edit 28.01.15)

Administratori su pronasli nekoliko mogucih nacina za import nasih blogova, sad se trenutno radi na optimalnom rjesenju i pokusaju da se prebace i komentari, a vi u svakom slucaju napravite download u .txt file, u krajnjem slucaju blogovi se mogu manuelno postaviti na nove domene.

Ja sam pokusao pisati na blogspot ali ono je vec korporativno i ne osjecam se tamo bas ugodno i k’o kod kuce, ovdje su vec poznati ljudi i puno je toplije nego u megakompanijama, s cim se, nadam se, slazu i ovi sto su poceli pisati ovdje prije ovog desavanja sa blogger.ba, ja se ovdje vec osjecam fino, kao svojevremeno i na bloggeru, nadam se da cete i vi 🙂