All posts by ra

Mecca Clock Tower

Do sad sam pisao neke stvari koje vise “vuku” na duhovno nego na svjetovno, ali ima jos stvari koje sam vidio na posljednjem putovanju, a koje su me prilicno odusevile.

Recimo Mecca Clock Tower.

To nije zgrada, to je cijelo brdo. Slikao sam je iz svakog ugla, ali je jednostavno nemoguce docarati dok to ne vidis svojim ocima. Iako tvrde da je sat vidljiv sa 25 kilometara, ja sam uslikao sa preko 30 km (bez zoom :)) i sasvim jasno se vidi. U galeriju sam stavio i dvije slike koje nisam ja uslikao, da vam pokusam pribliziti koliko je sve to ustvari…

To je, po povrsini, najveca zgrada na svijetu, ima preko 1,5mil kvadratnih metara korisnog prostora, sto je jednostavno tesko i zamisliti.

Kapacitet zgrade je preko 100.000 stanovnika+ hoteli, restorani, mesdzidi (od kojih jedan ima kapacitet od preko 10.000 klanjaca), trzni centri (recimo unutar imate prodajne salone Ferrari i Lambourghini).

Visoka je 607m (druga najvisa zgrada na svijetu), posjeduje dva heliodroma, sa najvecim satom na svijetu (43X43 metra- recimo da je prosjecna bosanska kuca 10X10 metara, pa et’, zamislite…). Zgrada ima 187 liftova, a sam toranj ima cak 96 superbrzih liftova. Pored toga u zgradi se nalazi 133 pokretnih stepenica. Samo ovo sto vidite IZNAD sata je visoko 201 m, i iako djeluje kao neki ukras, NIJE ukras nego sasvim normalna zgrada, recimo na samom vrhu postoji mesdzid koji je ujedno najvisa upotrebljavana prostorija na svijetu, cak i u strukturi polumjeseca postoji jako puno prostorija koje se koriste u svakodnevne svrhe (visina Avazovog tornja u Sarajevu je 150 metara, pa et’ mozda po tome mozete nekako u glavi zamisliti… ono iznad sata je i vece i vise od Avazovog tornja…).

O toj zgradi mozete googlati nadugo i nasiroko, a preporucujem vam da pogledate sluzbene podatke nakon zavrsetka zgrade, oni ce vam najbolje pokazati koliko je to ustvari ogroman projekat.

A evo i jedan video o izgradnji sata (dakle samo sata, ne zgrade):

Medina

Zatvorio sam oci na Uhudu i cuo zveckanje oruzja, zvuk bubnjeva, glasove boraca, vidio Hamzu, Hint i Vahsija, slusao zenu iz Benu Dinara, kojoj su rekli da su joj poginuli  muz, brat i otac, a ona pita za Poslanika i trazi da joj ga pokazu, a zatim mu kaze:”Svaka nevolja je mala, ako si Ti dobro”.

Medina je jedinstven grad, koji vjerovatno ima najvise imena (naziva) na svijetu, vjerovali ili ne, preko 90.

Najcesce koristeno ime je Medina, kako ga je Poslanik nazvao.

Grad.

Pored toga cesto se koriste nazivi El-Medina el-Munevvera, Tajjiba, El-Hajre, Ed-Dar, El-Mahfuza, El-Habiba, Taba, El-Mubareka, Daru-l-Feth, Haremu Resulullah, Me’zeru-l-iman, Darus-selam, Kurbetu-l-Ensar, Daru-l-Iman, Sejjidetu-l-Buldan, El-Muhtare, Daru-l-Ebrar, Daru-l-Ahjar, Kubbetu-l-Islam, El-Me’asume…

Ima 1.3 mil. stanovnika, a prvi put se spominje u 6. st. p.n.e., a danas je to prelijep grad sa 45 parkova, sto je za ondasnje uslove prava oaza zelenila i odmora za oci.

Jedan od najvaznijih je gradova u islamskoj kulturi i religiji, sa najpoznatijim dzamijama, mjestima i dogadjajima, te kao takva zauzima posebno mjesto u srcima preko milijardu stanovnika Planete.

Pored (za mene) najljepse dzamije na svijetu- Poslanikove dzamije, u Medini se nalazi i prva dzamija Quba (u vrijeme gradnje nije bila u gradu Medini, medjutim prosirenjem grada danas je blizu centra Medine), Dzamija al-Qiblatain, mjesto dvije kible, obzirom da je u toku namaza pristunima receno da je dosla objava da se od tog trenutka okrecu prema Kabi u Mekki, a ne prema Mesdzidul Aqsa u Jerusalemu, oni su se u toku namaza okrenuli od Aqsa prema Kabi, zatim mjesta poput Uhuda i Hendeka, Poslanikove kuce, mezara Poslanika, Ebu Bekra, i naravno Poslanikova dzamija o kojoj sam pisao u jednom od prethodnih postova … cijeli spisak historijskih mjesta i gradjevina.

Pokusao sam obici sve navedeno i uspio, sto je nesto kao da sam usao u sve one knjige i price koje sam slusao i citao, i pravo cudan osjecaj mogu vam reci.

 

 

 

 

Moj put u Mekku

Proslo je vec sedam dana od mog susreta sa Mekkom i Kabom, a ja i dalje ne znam kako da napisem smislenu recenicu. Zao mi je zbog toga….

Znate, u proslom postu sam pisao o stvarima koje sam vidio, cuo i osjetio, pa ih uporedio, medjutim ovaj put nema poredjenja… Nemoguce je.

Sve ono sto mislite da vrijedi i da ste vidjeli ustvari ne vrijedi i vidjeli ste samo sitnice, i stojim iza toga sve dok ne posjetite Mekku i nakon toga kazete da ste vidjeli ili (p)osjetili nesto prije toga….

 

Tri decenije zivim u iluziji kako sam putnik, kozmopolit, kako sam hodao po drzavama, gradovima, selima, planinama, jezerima, rijekama… koje rijetko ko ima priliku vidjeti, i kako je to ogromno bogatstvo (sto i jeste u neku ruku), a u principu, dovoljno je otici na dva mjesta da shvatis da je to jedino stvarno bogatstvo, dva jedina grada koja trebas posjetiti, a ovo ostalo…. who cares….

Dva grada, Mekka i Medina, vrijede kao cijeli svijet, kao sve sto mozete zamisliti, sve sto mozete osjetiti.

Ne, nije to mermer i tehnologija koji se nalaze u Haremima, nisu to zlato ni dragulji po zidovima i kupolama, niti su to cak ni ljudi iz svih 197 drzava u svijetu na jednom mjestu (jeste li ikad bili na mjestu na kojem mozete vidjeti sve rase i nacije koje postoje na svijetu?)….

Mekka i Medina su gradovi koji ne ovise o ljudima, kraljevima, vojskama, nafti, zlatu, draguljima,… Iako bi mnogi htjeli da misle da je tako.

Nafta ce nestati, kraljevi ce umrijeti, zlato ce pocrniti, vojske ce propasti, dragulji ce postati prah bez obzira koliko su cvrsti, ali Kaba… Kaba ce ostati do kraja vremena.

Kad je vidite, bude vam sve jasno…

I tako sam dodirnuo Kabu….

 

Poslanikova dzamija

Bio sam u Hrvatskoj, Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, Austriji, Njemackoj, Svicarskoj, Francuskoj, Portugalu, Spaniji, Italiji, Danskoj, Norveskoj, Svedskoj, Finskoj, Turskoj, Egiptu, Kipru, Engleskoj, Bugarskoj, Rumuniji, Albaniji, Madjarskoj, Vatikanu … Sve mi se cini da ima jos, ali eto… Tih drzava se sjetih…

Isao sam u Louvre, Jelisejsku palacu, dvorac Marije Terezije, Plavu dzamijiu, Aja Sofju, crkvu Notre dame, Trg Sv. Petra, vatikanske muzeje i gradjevine, austrijske dvorce i muzeje, europske crkve i spomenike, akvarije i sume, parkove i zabavne parkove, jezera i vodopade, zooloske vrtove i mikro-gradove,…

Gledao sam u statue pjesnika i bogova, vodja i diktatora, slike napoznatijih autora, skulpture svih tih kipara, freske i reljefe, akvarele i grafite, mumije i leseve, fotografije i vostane kopije svih zvijezda i zvjezdica.

Egipatske piramide, Sfingu, Ajfelov toranj, Trijumfalnu kapiju, Brandeburska vrata, Zlatni rog, Bing Ben, …

Vidio sam puno stvari u zivotu, vrijednih i bezvrijednih, vidio sam ono sto ljudi smatraju duhovnom vrijednoscu, kao i ono sto smatraju materijalnom vrijednoscu.

Gledao sam stvari, dijamante, novac, zlato, crkve i dzamije, trgove i gradove, drzave i saveze…

Tako mi Boga, sve sto sam u zivotu dozivio, osjetio i vidio, sve kad saberem i stavim na jedno mjesto, ne vrijedi ni jednog minareta Poslanikove dzamije u Medini.

Put nazad

Ja inace uzivam u putovanjima, ali kad dodje vrijeme za povratak kuci, onda jedva cekam da se vratim.

Tako je bilo i ovaj put.

Ona vakcina u Lozani je izgleda imala neke cudne efekte, tako da sam imao temperaturu 39.9, a najvj je u nekim momentima prelazila 40, jer kad sam napokon krenuo da mjerim, osjecao sam se puno bolje heh.

Kroz Austriju je bio jak snijeg, put nimalo cist, kamioni ispred, tako da je bilo jako naporno voziti. Slovenija i Hrvatska… led… preko 100km/h nije islo.

Kroz navedene drzave je put bio puno losiji za voziti, a kroz Bosnu puno puno tezi… vec se osjecao umor.

Toliko da sam se u jednom momentu odjednom trznuo krvav i bez zuba… Da vam ne pokazujem… Uglavnom, jos uvijek na blovanju. Tj. prvi put u zivotu na bolovanju.

Yverdon

A tek u Yverdonu koliko imam familije i poznanika 😀

Jedan moj skolski odmah “doletio” s posla cim sam ja dosao u Yverdon. Nismo se vidjeli 21 godinu.

Covjek se nist’ nije promijenio :))

Odemo na kafu (ruku na srce, vukao me kuci na rucak, ali ja jednostavno nisam imao vremena). U kaficu on narucuje na francuskom ja na bosanskom. Cura odgovara na francuskom al’ sve razumjela 😛 Ja inace imam losu naviku da u kaficima narucujem na bosanskom.

Ispricamo se tako tih deset minuta i onda leti dalje. Nadjem se sa rodicom i njenim muzem, reko dosta sad svega, haj’mo u muzej da dodjem sebi.

Tri puta su me pitali jel’ ozbiljno mislim za muzej, nista im nije jasno haha, na kraju me ipak odvedose u muzej.

Bilo je fun.

Rodica je citala i prevodila sta pise, a ja je tajno snimao 😀

 

 

Vallorbe

Nakon tetke, doslo vrijeme da idem kod teticnih na rucak. Kad sad nest’ razmislim… kolika smo mi familija ustvari hahaah… pa u Svicarskoj samo imam dovoljno teticnih i tetica da komotno mogu traziti da mi mjesecno salju po 20 franaka i da ne moram nista raditi hahaa

Cek da sracunamm… mmm, jedna tetka, pet teticnih, jedan tetic, od starog tetic, njegova djeca, od mame amidzici, tetici, tetke… wow. Nije ni cudo sto sam ja uvijek pod pritiskom u toj Svicarskoj :S Dobro sam normalan ikako haha. Mislim da cu morati pojacati posjete Svicarskoj.

Smijesno je to sto svi pokusavaju praviti bosansku hranu, pa je to haos (tetak je u Svicarsku otisao 60tih… nije bas da im je ostalo puno bosanske kuhinje hehe)

Ali u svakom slucaju bude interesantno 🙂 Ubrzo je dosao i tetic sa svojima, tako da nas je u roku odmah bilo 18toro u stanu.

Rucak je bio opci haos, mislim da je i onoj djeci bilo jako zanimljivo u onoj guzvi i galami, svi su se smijali i podlegli atmosferi opceg haosa, a tetka blista u onoj guzvi, razletila se k’o da joj je 20.

Zanimljiva je ta dijaspora, mogu vam reci.

Tu sam bio gotovo sat vremena, a onda opet… trci za dunjalukom… Slijececa stanica: Yverdon

 

 

Vallée de Joux

Nakon Lozane i vakcine, vrijeme je bilo za posjetu mom omiljenom mjestu, Le Sentier u Vallee de Joux, selo od 3000 stanovnika u svicarskim alpama, okruzeno jezerima i prelijepim krajolikom. U svako doba izgleda carobno… Svejedno je li proljece, ljeto, zima, jesen, noc, dan, kisa, sunce… Uvijek ima neodoljivu privlacnost.

Cim prodjes Vallorbe, gubis osjecaj da je jedna Zeneva ili  Lozana toliko blizu, jednostavno ides u neku vrstu divljine, koju ne remete ni ljudske nastambe ni razni “ljudski” zvukovi, jednostavno je prejak krajolik.

Nikad u zivotu nisam vidio nekog ko ima u kuci vise cokolada od moje tetke. Pa to je nevjerovatno… hiljade i hiljade…. I ta zena ne dijeli cokoladu po cokoladu. Meni je upakovala 2…KOFERA!

Dakle… nekoliko stotina, sigurno…

Zao mi je samo sto sam kod tetke proveo 20tak minuta… radije bih bio jedno 20tak dana, ali eto…

I da… u zivotu nisam vidio vece ledenice…. Mislim da bi se kod nas organizovale demonstracije sirokih razmjera kad bi se onako nesto vidjelo u Sarajevu.

A cak nemaju ni znakove upozorenja, mada po nasim strogim normama, to bi trebalo stajati svakih pet centimetara. Jedan veliki znak. Pazi ledenice :p (Bio je na jednoj zgradi, salim se :))

Snijeg nije bio ni visok toliko. Osim na ponekim mjestima. Jedno dva metra :S

Lozana

Obzirom da sam slijedece putovanje planirao u Saudijsku Arabiju, bilo je potrebno da primim neku vakcinu, inace ne mozes dobiti saudijsku vizu. Posto te vakcine nema u Bosni i Hercegovini, prva opcija je bila Zagreb. A posto ja inace imam problematican raspored u posljednje vrijeme, nije bilo tesko sracunati da ja uopce ne mogu stici u Zagreb da primim tu vakcinu, tako da je slijedeca najbolja opcija bila Lozana i njihov Le Centre hospitalier universitaire vaudois (CHUV), prilicno spektakularan kompleks u kojem sam prije par godina bio u posjeti tetku.

 

Usetam tamo, dodjem do informacija i pitam ako mogu to primiti kao strani drzavljanin.. pita ona, a imate li novaca? Reko bom’ imam… Kaze: e onda mozete 🙂

Hahah, ja se poceo smijat’, a ona gleda 😀

Posalje me par spratova nize (pod zemlju), lagano prodjem pored onog aparatica gdje se uzimaju brojevi i glumim zbunjenog turistu, dok se onaj za salterom ne nasmija, ustade, izvuce mi broj i kaze izvolite… reko tako i tako… Uze on neke papire, dade mi da ih popunim i kaze da ide na pauzu, a meni pokaze na displej koji trebam pratiti i uci kad bude moj broj.

Udjem tamo kad ono fina (mozda cak i slatka) doktorica kineskinja, sa jako jako ljubaznim osmijehom. Ne znam da sam ikad sreo tako ljubaznu doktoricu. Posadi me na stolicu i poce ispitivati… Te ovo, te ono… i na kraju mi kaze da mi trebaju cetiri vakcine.

Ma reko sto cetiri ja hocu jednu! Kaze pa zato sto tamo imaju sve te neke baje. Reko moram li ja cetiri ili jednu.. kaze ona: pa kako vi hocete?! A u ….. Uglavnom na kraju dogovorimo jednu tu sto mi treba za vizu…

Ono sto sam shvatio na kraju je bilo da se ugodni i ljubazni razgovor placa po minuti 🙂

Ne salim se 🙂 Po MINUTI 🙂

Odera me ljubazno-slatka doktorica za 133.00EUR u sekundi… :))

(u Zagrebu vakcina kosta 50 maraka haha)

I tako ….