Category Archives: Ra-world

Kad djeca dodju kuci prljava do tjemena…

Citam na netu tekst o tome kako su se djeca prije igrala…

Nekad kad je moja generacija bila dijete. Krajem proslog stoljeca. Krajem osamdesetih godina…

Pade mi na pamet nekoliko knjiga… Pustolovine Toma Sojera. Orlovi rano lete. Druzba Pere Kvrzice. I jos jednom… Orlovi rano lete. Najbolja knjiga za djecu. Ever.

Nedavno sam je procitao, i na trenutak sam prozivio svoje djetinjstvo.

U momentu sam se vratio u sumarke, na livade, medju drugu djecu, graju…

U sekundi sam bio dijete sa lukom i strijelom, sa loptom, sa nozicem koji sam uvijek imao u dzepu…

Bio sam isaran indijanskim bojama.

Imao sam kaubojski sesir sa plasticnim revolverom u ruci.

Trcao sam od Svaba preko livade do prvog sumarka.

Trcao prema Svabama sa URA na usnama i drvenom puskom u ruci.

Bio sam dijete- kurir. Bio sam mali partizan. Krio sam zguzvani papiric u dzepu, da ga neprijatelj ne pronadje.

Imao sam bombu u obliku velikog oraha, kao Bosko Buha iz sela Jabuke.

Hodao sam oprezno kroz sikaru sa jaranom. Ja Mirko, on Slavko.

Igrali smo se sa cukama, nismo bjezali od njih. Nismo ih maltretirali. Bili su nam jarani.

Niko nas nije tjerao da jedemo. Sami smo trazili.

Niko nas nije tjerao na spavanje, zaspali bismo, balkanski receno, k’o zaklani.

Nismo pili tablete i sirupe.

Nisu nas ruzili sto smo prljavi i i rascupani.

Niko nam nije vlaznom maramicom brisao tobogan da ga dezinfekuje.

Trava je bila samo trava, nije bilo nista opasno i nesto sto ne moze da se opere s pantalona.

Ogrebotine nisu bile nesto zbog cega se moralo ici u hitnu pomoc. Bile su ogrebotine.

Mamu smo vidjeli samo ujutro, i navecer pred spavanje. Ponekad, ako nesto bas zabrljamo, vidjeli smo samo maminu ruku i prut u njoj. Nju opet nismo vidjeli, ali smo nekako osjecali da je tu.

Snijeg nije bio nesto od cega fasujes brzu prehladu, ako provedees duze od sedam minuta vani. Bio je sredstvo za nemoguce vratolomije, lomove ruke ili noge. Ali je uvijek vrijedilo.

Kupovina novih tena je bilo vrijeme kad se dokazivalo cije su brze. Ne noge, nego tene.

Kad se islo u mlin, da se melje psenica, to je bio dozivljaj godine. Prikaze koje bi tad iskakale iz svih coskova uz sablasne zvukove vode, sove i drugih zvucnih efekata, nijedan Hickok ne moze pribliziti.

Bio sam Indijanac. Kauboj. Svabo. Partizan. Nasi i Njihovi.

I tako…

Šejh i postovi sa blogger.ba

Priča meni sinoć A. kako je bio neki stari šejh, pa su mu dolazili mladi derviši da mu pričaju svoje snove…

Pa tako jedan kaže kako je letio, ovaj drugi prič’o sa melecima (anđelima), ovaj treći hod’o po džennetu (raju)… I tako..

Sluša njih šejh i češka se po bradi, pa kaže:

“Djeco moja, dobri ste vi…Ja sam u vašim godinama samo gole žene sanj’o”.

I ja sad nešta kontam, pa ljudi moji, ja ću šejh ul Islam postati kad porastem 🙂

https://www.youtube.com/watch?v=SdFjzEGTd3s

Uglavnom, ono sto sam se nadao da ce se moći import postovi sa komentarima sa blogger.ba pokazalo se jako komplikovanim.

Dakle:

Blogger.ba je platforma napravljena na custom made kodu, odnosno nije ni jedan od poznatijih CMS-ova korišten, samim tim ni importovanje vaših downlodanih blogova nije uopće jednostavno, tačnije, skoro pa nemoguće izvesti iz nekoliko razloga.

  1. Pitali smo stručnjake vezano za downlodani .txt file koji dobijemo downlodiranjem našeg bloga na blogger.ba i dobili smo odgovor da je to totalni nered i da je skoro nemoguće iskoristiti to za bilo šta…
  2. Nismo poslušali pa smo pokušali prebaciti te dokumente u format poznat wordpress-u, našoj platformi .xml ili JSON, ali bezuspješno.
  3. Pokušali smo sa RSS Readerom takođe. Svaki blog daje opciju “čitanja” sa strane, odnosno u takozvanim Readerima. To radi, ali samo 10 postova koji su automatski naštimani i ništa više.
  4. Kontaktirali smo blogger.ba telefonom i poslali smo email da nam odobre barem .xml format za download, i to je jedina opcija koju čekamo, ako bude pozitivan odgovor, onda možemo sa 90% sigurnošću reći da blogovi mogu biti importovani u naš sistem i bazu podataka.

I da, administrator VOXXYZ je javno obecao da ce tetovirati ime onoga koji mu ponudi rješenje u ovim uvjetima i mogućnostima, pa eto.. :))

Ono što je meni isto zanimljivo je kako se meni u glavi povezuju stvari sa pjesmama… recimo gore spomenuti šejh se češk’o po bradi i meni odmah naumpala ova pjesma gdje se stric češk’o po bradi i uvežem to sa nekakvim tetama na trapezu i et’…

Joj koji haos, moj mozak je ponekad fantastican, u jedan post strpam šejhove i tete na trapezu. Interesantno. Ali da znate moje planove za februar, mozda bi vam bilo jasnije. Pošto ne znate, uživajte.

https://www.youtube.com/watch?v=4HubJH_npnU